Otac je moj
rođen u malom selu
Dabar u Lici
i možda bi bilo
bolje za svijet
da nije nikuda
ni otišao
gradovi nude ćelije
iza bezbrojnih prozora
grobove za život
mirise kuhinja
i uvelih žena
po stubištima
kradu prostor
od neba
za plačljivo sunce
u malo lokve
na kraju ulice
sve je u gradu monument
vrijeme okaljano dogmom
samo sam jednom
bio u Dabru
spavao u krevetu
na zakošenom podu
ujutro smo popili
kakao s netom pomuženim mlijekom
Vincent je mnogo kasnije
naslikao tu sobu
u kojoj sam sanjao
svoje lice.