Kad bi jedan od njih trojice našao na pijaci sira ćurevca, odmah bi se sazivalo sijelo.
Došli bi tako tetak Salko, amidža Asim, nekad s tetkama, nekad bez, i onda se taj sir topio u gromuljicama i jeo uz glavice luka rezane načetvero i, naravno, uz rakiju.
Sir je dobio ime po selu u blizini Tjentišta.
Ja sam tada bježao iz kuće jer je smrdilo na mušku svlačionicu poslije fizičkog.
Prođe vremena i ja se zateknem u vrlo luksuznom restoranu u Parizu.
Sve mi je tad nekako bilo dobro krenulo, pa mi je Trijumfalna kapija, preko puta restorana, bila taman mjera moga zanosa…
Uz početak kamernog koncerta – stiže i desert, neki rijedak plavi francuski sir…
Začu se cijeli Champs Élysées.
Miris mi ih vrati za sto, njih trojicu…