Rastur, rekoše, on je komunjara.
Ono dječijeg može da ostane.
Sve je to, brate, bez ikakva dara,
Neka ih zoblju knjiške gladne vrane.
Sitno je djelo za toliku hvalu,
Čemu spomenik i počasne biste,
Ne može više u našu mahalu,
Nek se pjesnikom pozabave gliste.
Posvud budala, bijednik, i kreten,
Sudi onome što je iznad njega,
Oduvijek je isto baš svaki tren.
Jače od rata, zlobe, naci-stega;
Čisto je djelo mašte, lomnog bića,
Dušina radost, poklon od Ćopića.