(Okreni drugi obraz)
Kao i svakog drugog,
i jutros izlazim
na džadu.
Prosinačko sunce
mi zarije zube
duboko pod kožu.
Ne smeta: volim te
njegove očnjake,
oštre poput čakije.
Komšija preko puta
pretrčava ulicu,
u modre prste pušući.
Veli mi:
“Bježi u kuću,
dobri čovječe,
smrznućeš se!”
I ode do svojih vrata.
Prije no će ih
treskom zalupiti,
okrene se i kaže:
“Sretan ti Božić!”
Taj tresak,
te njegove riječi,
hladne i glatke
kao klikeri,
prazno jeknu
pustim sokakom.
Kao kad bi Isusu,
na pravdi Njegova Oca
prijetvorni Juda,
zbog škuda
opalio šamar.
A ovaj mu samo,
smjerno,
okrenuo lice
na drugu stranu.