Nekad kao da uđem u brlog,
Nekad kao u stan izumrlog.
A samština kad me posve sludi,
Nađem se u manastirskoj studi.
No za svakog zalaska i zore,
Ljeskaće u meni njeno more.
A u zlatu svakog suncokreta
Umrla će naša sjati ljeta.
I dalek od čemera i slavlja,
Znadem, dok na slogove rastavljm,
S tri poljupca, njeno ime s ploče –
Biti kao Gumiljovljev Arap
Koji usred pustinjskoga žara,
Sagnut k vodi nenadanoj, loče.
26.4. 2019.