Tu ćemo da začmemo djecu
Na pilarima slobodne misli i razgovora
Početcima i krajevima, raznih odnosa
Ma na kojem katu, samo da nismo – zemlji
Jest će se Caffe šnite
I čokolade će biti i po haljama i po koži
Razmrvljene, na podu
Skoro će da se skupi
Prljave usne, razvučene u sreću
Prljava košulja, još se nije razmazalo
I vjenčanica, samo dijelom
Ako kako dragi na dragoj sve vidi
I draga na dragom
Sve su te mrlje – male
Ali njima vidljive
Zato se i – smiju
Igraju se nogama, ispod stolova
Secesija im se plete okolo tijela
Misli, i duše
Ona je pozvala – svoje
On – svoje
Muzikante, pametnike, radnike i nesretnike
I kao da su svi stali, kao da su rođeni Kipovi
Jer eto donose im kavu
Koju samo sada i ovdje mogu da popiju
Samo ovakvu
Svoji su postali njihovi
Ispijena kava postala je sjećanje
A prazne šalice,
možda će i da budu – prazne
Ali i kada “prazne” isto kao sada
Prazne – drugačije
Pune – drugačije
Ispijat će oni puno kava
Više od hiljadu – da su ih brojali
Ostat će jedna šalica, i jedna – kava
Jedne usne, i sjećanje na mrlju
Koju su sami oni, vidjeli
Nikad ono njihovo nije bila stvar – očiju