(poslijepodnevni razgovori sa sinom u državi Oregon)
Ok, sine
Sad će nam tajo nasuti po jednu
Pa će otpočeti priču
Da znaš šta je bilo!
Onomad.
A ti, šta ti nije jasno
Slobodno pitaj…
Evo… krenućemo od televizije
imali smo samo dva programa
Prvi i drugi
Jedan crtani dnevno
U 7:15.
Osim četvrtkom
Tad je bio neki kuhar… Karapandža
Ne, nije mu to “artistic name”
To mu je prezime
Svaki sedam dana neki novi recept
Uz “Vegetu”
Šta je Vegeta?
Dodatak jelima.
Kako su ga naše mame obožavale, tog Stevu
A, mi djeca, ga mrzili ko nikog!
***
Koji su bili crtani filmovi?
Bio je jedan…profesor Baltazar
Pojavi se tako neki problem
On malo razmisli
Upali čarobnu mašinu
Natoči iz nje neku tečnost u epruvetu
Prospe to na zemlju
I neki predmet se pojavi niotkud
Kao rješenje problema.
Drugi ?
Pe eto… bio je “Badum-Badum”
Smiješno ime?
Nije to, zapravo, bio pravi naziv
Tako smo ga mi zvali
A inače se zvao “La Linea”
Pa, onako… prost, nacrtan lik, hoda po bijeloj liniji
I nailazi na svakakve prepreke
I na kraju propadne u provaliju.
Treći?
Moj omiljeni, Gustav!
Crtani se bavio svakodnevnim životom
Jednog državnog službenika
Zgode i nezgode
Modernog života
Kroz koji Gustav pliva
I uvijek na kraju
Izvuče deblji kraj.
Jednom sam ti ga pokazao
(Ne sjećaš se)
Našao sam jednu epizodu na internetu
I ti si se, jedared, prenerazio
Kad si vidio nacrtanu golu ženu
Sa dojkama i bradavicama
Rek’o si mi da odmah ugasim.
Kasnije su došli ovi moderni
Tom i Džeri, Pink Panter, Duško Dugouško
Ne znaš ni njih
Ništa onda, zaboravi sve.
***
Kako smo se igrali?
Napravimo rupu u zemlji
Pa se igramo klikera
Cilj?
Pa da osvojiš drugi kliker
I onda imaš više njih
Bilo ih raznih
“Švabe”, “talijanci”, “porculaneri”.
Ma, nema nikakve svrhe u skupljanju
Kad skupiš dvadesetak
I ne znaš šta ćeš s njima
Dijeliš djeci, drugarima
Koji nemaju nijedan
Ne, ne prodaješ
Daješ za džaba
Džaba?
FREE!
Znam da tebi to nije normalno
Ali nama jest
Nismo znali šta je kapitalizam.
Igrali smo i “Ganje”
Ganjaš druge i kad nekog stigneš
Pipneš ga i onda on ganja
Nema kraja igri
Ne, nema ni rezultata
Juriš se s drugim dok ti ne dosadi
Ma, niko ne pobjedi.
A bila je i “Žmirka”
Jedan zatvori oči, broji do sto, a mi se sakrijemo.
Šta pucamo? Niko ne puca!
Samo se sakrijemo. I čekamo.
Šta čekamo?
Pa da nas onaj što je odbroj’o traži
A mi se sakrijemo
Ne može nas naći.
Šta radimo dok nas on traži?
MEDITIRAMO!!!
Šta radimo, ništa ne radimo, virimo.
Je l’ to bilo, to virenje, je l’ bilo uzbudljivo?
(gledam u sina, razmišljam)
Pa… nama… jest.
Eh, tebi je sve glupo!
***
Jesmo li imali telefone?
E, tu sam te ček’o!
Bili smo napredno društvo
Svako domaćinstvo je imalo jedan
Da, samo jedan
Ne, nije tata imao svoj
Mama svoj
Ja svoj
Braco svoj
Jedan.
ONE!
Ne, nismo ga nigdje nosili
Bio je na stočiću u hodniku
Vidi
Tvoja generacija ima “I Phone”
A mi smo imali “I Hallway”
AJ HODNIK, po naški
Kočoperio se on, sav nadmen
Na uštirkanom miljejiću.
Šta je miljejić?
To ti je mali ukrasni stolnjak
“Tablecloth”
Ne, telefon se nije punio
Bio je uključen u zid
Kako smo zvali na njega?
Pa… bili brojevi na njemu i rupe iznad svakog broja.
Rupa?
Znaš šta je rupa, pobogu!
Onda staviš prst u tu… rupu… broj
I okreneš u smjeru kazaljke na satu
Pa do kraja kraja okreneš, do graničnika
I tako nazivaš!
Ne, nismo imali dugme
Pa da se samo nazove
Nije bilo memorisanja
Zapisivali smo brojeve u mali blok
Ili smo brojeve pamtili… napamet.
Ja sam znao oko dvadeset brojeva
Majke mi moje mile
Ma, nije nemoguće
Može se zapamtiti
Neki su znali i više
Ma kakvi genijalci
Komšinica Mara, domaćica
Osam razreda osnovne.
***
Obuća?
Imao sam jedne cipele za specijalne prilike
I jedne patike
Da, jedan par
Pa imaš samo dvije noge
Kakav te najki spop’o?
Ma bilo kakve što se lopta može šutat’ s njima
A da se sa njima može i na korzo
Pa bile su “Adidas”, onda “Puma”
Kasnije je domaća fabrika
Počela praviti jedne bijele
Mi ih zvali “Startasice”
Kad požute od znoja
Opereš, pa kredom istrljaš
Da možeš u grad sa njima navečer.
Kad kupujemo nove?
Pa kad se ove istroše
Izliže se đon, napravi se rupa dole
Pa prvo stavljaš kartončić
Kad ni to više no pomaže
Kupiš nove
Jesu… pred rat su došle i “Starke”
Iz Amerike?
Mislim da su one koje sam ja kupio
Bile iz Novog Pazara
To je grad u Srbiji
Tamo su se kopije pravile
Bolje od originala.
Do tada smo nosili kineske patike
Zvali ih “Šangajke”
Jeste, po gradu Šangaj
Slične izgledom starkama
Ne znam koje su bile prve napravljene
Ko je koga kopirao
Možda su i Kinezi u ovom slučaju
Napravili original
Smij se ti, samo se ti smij.
***
Hlače?
Već pogađaš, jedne hlače
Pa dok si mlađi
Bile one na peglu
Mama ih ispegla
Bude linija na nogavici
Kad ih obučeš
Jest, ko na slici
Što si vidio kad sam išao
U vrtić
Kasnije dobiješ prave farmerke
Zvali smo ih “Rifle”
Sve vrste i marke smo zvali rifle
Ne znam zašto
Valjda nam je tako bilo lakše
Bile su “leviske”
Da, to su “Levis”
Mi smo to po Vuku izgovarali
Ko je Vuk?
To ti je bio reformator
Čega?
Ma nije važno, gdje smo stali?
Da bile su još
“Carrera” , “Casucci”, “Lee Cooper”, “Wrangler”…
I “Rifle”
Da, rifle su se zvale “Rifle”
Rekao sam ti već
Moram priznati da jest malo poglupo.
Kad se te jedne isprljaju
Ima rješenje, kako nema
Ujutro operemo i do naveče suve
Sjedimo u gaćama i gledamo kako se suše
Ma zezam te, samo sjedimo u gaćama.
***
Majice?
Tri – četiri majice za igru
Dvije – tri za školu
Nove majice budu samo za školu
Ma ne “Lacoste”, “Polo”
Bez marke su bile
Sa vašara u Derventi
Bile slike Sandokana, Brus Lija
Ko je Brus Li
Pa kako bih ti reko
To ti je “Iron Man” za sirotinju
Ne nije letio
Nije ispaljiv’o rakete
Im’o je palice
Šta su palice?
To su ti
Dvije drvene letve povezane lancem
Eh, tebi je sve stjupid.
***
Košulje ?
Dvije – tri isto
Karirane uglavnom
Sa velikom kragnom
S kojom možeš uši čačkat’
Pa u specijalnim prilikama
Su se oblačile
Kad se išlo u goste
Kad se išlo doktoru
Kad se išlo na školske priredbe.
***
Kako smo slušali muziku?
Neki su imali ploče
To znaš šta je
Vidio si to po trgovinama
Vraća se to u modu
Ja nisam imao ploče i gramofon
Imao sam kasete i kazetofon
Od plastike su bile
Te kasete
Osam pjesama stane
Nekad čak i deset
slušaš jednu stranu
Pa prebaciš na drugu.
Pa pisalo je na njima koje su pjesme
Zaustaviš emitiranje, izvadiš kasetu
I pogledaš koja je iduća pjesma
I kako se zove
Jest’, mogli smo preskakati
One dosadne
Kako smo preskakali pjesme?
Pa kako bih ti rek’o
Bilo je dugme za premotavanje
Pritisneš i čekaš
Pa jedno desetak sekundi
Ma nije dugo
Ih, kakva vječnost
Brzo to prođe.
Pa držiš kasete u regalu
Onako ko knjige
Jesu skupljale prašinu
Obrišeš, nije problem
Nama je bilo ok
Tebi nije, ne čudi me.
***
Društvene mreže?
Ma kakvi, bolan
Nikakvi Fejsbukovi, Instagrami
I ostala čuda
Imali smo “Leksikone” i “Spomenare”
Tu upišeš šta voliš
Koji ti je omiljeni film
Tvoja rok grupa
Omiljeno jelo
Ko ti je simpatija
Šta je simpatija?
To ti je kad ti se neka cura svidja
Pa onda staviš
Prvo i zadnje slovo njenog imena
Da to bude kobajagi zagonetno
Šta je kobajagi?
To ti je kad nešto nije istinito
Sad ću ti objasniti prvo i zadnje slovo
Evo, recimo za tvoju mamu
Nisam upisao DAJANA
Nego D….A
Pa da, svako je znao
Ali je nama bilo to zanimljivo
Ko kad Poaro rješava slučaj
Ko je Poaro?
On je detektiv iz romana Agate Kristi
Ona je engleski pisac
Spisateljica, da budem politički korektan
Ne, ne upišeš simpatiju u kompjuter
Upišeš olovkom u teku.
Olovka, znaš šta je olovka
Da, običnu teku od papira
Ne tablet.
***
Kako smo komunicirali?
Pa pričali smo bez ovih naprava
Dogovorimo se
Sutra u sedam
Budi tu i tu!
Obično se nađemo u kafiću
Sjednemo za sto pa pričamo
Me ne tipkamo poruke
Pričamo, čovječe božji!
O svemu
Šta nam padne napamet
Uglavnom sport, muzika, filmovi
Zezali se sa ostalima
Što su sjedili za drugim stolovima
Svi smo se znali
Da, po imenima
Znali smo i konobare
To su bili mahom naši školski drugovi
Skoro svaku veče u isti kafić
Nije bilo dosadno
Ne znam ni ja, svaki dan isti
A opet različit
Uvijek se nešto novo desi
Neko se napije
Neko prospe piće
Neko se potuče
Neko prekine vezu
Neko sječe vene
Neko pjeva
Neko plače.
***
Jesam li imao idole?
Drug Tito nam je bio prvi
A onda i ostali partizani
Mali bombaši pogotovo
Boško Buha, Sirogojno, Čikolo
To su ti bili naši idoli
Kasnije sportaši i pjevači
Uglavnom naši
Oni koji su učili engleski su slušali i stranu muziku
Ja sam učio ruski pa sam ostao na domaćim idolima
Da, išli smo na koncerte
Dolazile domaće grupe
Bijelo dugme je bilo najpopularnije
Da ponekad su bili i na televiziji
Ali rijetko
Pa nisu davali najbolji primjer omladini
Duga kosa, štikle, neprikladna odjeća
Ma kakvo pravo na slobodu izražavanja
Nije ti to bila Amerika
Na televiziji su bili uredno podšišani i obrijani
Ukusno obučeni i lijepih manira
Da kasnije, kad je drug Tito umro
Olabavilo je sve pa su na televiziju
Došli i Kurta i Murta
Ko su oni ?
Ne mogu ti sad objašnjavat i to.
***
Fast Food?
Nismo imali McDonald’s
Imali smo
Burekdžinice i ćevabdžinice
Da prodavali se bureci i ćevapi
Mogao si birati
Sa sirom, mesom, zeljem
Negdje su pravili u obliku koluta
A negdje opet rezali onako kao trokut
Uz to je obično išao jogurt i kiselo mlijeko
Ne, nikakav kečap i senf
Ćevape si imao tri veličine
Mala, velika, studentska
Mala, 5 ćevapa i pola lepinje
Velika, 10 ćevapa i cijela lepinja.
Studentska ?
Ne, nisi trebao biti student da bi naručio
Nisi trebao pokazivati indeks
Studentska je bila 5 ćevapa i cijela lepinja.
Ne, nikakvi pomfriti i ajvari
Samo ćevapi, lepinja i luk
Pljeskavica ti je bila kao ovi hamburgeri
Samo tanja i veća
Također u lepinji
Dodavalo se malo kajmaka
Mnogo luka, bez toga ne ide
Ražnjići su bili ono na štapiću
Obično od telećeg mesa
Pravi gurmani su naručivali miješano meso
Kombinaciju ovog gore nabrojanog
Voliš, a?
Hajd’ da je nešto naše bolje od američkog.
***
Jesmo se bojali policije?
Nismo se sine bojali policije
To su bili roditelji od naših drugova
Ili komšije iz iste zgrade
Da, imali su pištolje
I pendreke, to su gumene palice
Obično su patrolirali pješke
Ne, nisu imali bijesna auta
Sa rotacionim svjetlima ko ovdje
Vozili su obično fiću
Fiat 750
22 konjske snage
Šta se smiješ?
Da, nisu mogli stići brža auta
Nisu ni trebali
Nije se ni smjelo bježat’ od milicije
Nisu to bili holivudski filmovi
Čekaj… bilo je jedno rotaciono
Gore na krovu
Da, samo jedno, šta će ti više?
Nije niko ćorav bio
Hej! I kod nas su se pajkani smatrali glupim
Bili su vicevi o njima
Hoćeš jedan?
Pita jedan policajac drugog
Šta je to, šumom ide ne šuška, vodom ide ne brčka?
Drugi policajac odgovora
Da nije zagonetka?
Ha, ha, ha….
Ne razumiješ
Hoćeš jedan na engleskom?
What happens when a police officer goes to bed?
He becomes an undercover cop.
Ovaj ti je smiješan?
OK.
***
Božić?
Nije se zvanično slavilo
Bila je verzija Santa Klausa
Zvao se Djeda Mraz
Jednom ga je i tvoj djed, moj otac glumio u vrtiću
A dolazio bi Djed Mraz za Novu Godinu
Tada smo kitili i jelku
Dobijali paketiće
Čokolade, keks, bombone
Neki su i slavili Božić
Ali su, onako, krili
Nije bilo popularno
Nisi mogao biti komunist i vjerovati u Boga
To je isključivalo jedno drugo
“Oksimoron”
Ma mnogi su to radili
Samo tajno
Bilo je špijuna
Koji su obilazili komšiluk
Popisivali ko slavi Božić
Pa onda prijavljivali
Ma kakav Sibir, bude drugarska opomena
Bake i djedovi su slavili
Nisu ganjali karijere, pa su mogli
Kad dođe parok ili pop
***
Je l’ se išlo u crkve?
Slabo
Znaš sine, u ono vrijeme
Samo su vjernici išli u crkve i džamije
Danas?
Danas idu i Kurta i Murta
Da, opet njih dvojica, već sam ih spominjao…
***
Predsjednik?
Samo jednog smo imali
“Najveći sin svih naših naroda”
Tako smo ga zvali
Tri puta narodni heroj
Pa malo je bilo jednom
To je svako mogao biti
Dva puta nije bilo dovoljno
Trebalo je tri puta
Het-trik!
Njega smo trebali voljeti
Više nego rođenu mater
Nije nas teralo
To se nekako podrazumijevalo od malih nogu
Kad bi se kleli za nešto iza čega stojimo
Govorili smo
“Tita mi, majke mi, pionirske mi riječi!”
Da, prvo on, pa mama
Nije nam bilo čudno
Bio je i ranjavan
U jednoj od mnogobrojnih bitaka
Spasio ga njegov pas
Luks ili Reks
Ne znam tačno
Imao je njemačko ime
Pošto je bio njemački ovčar
Njemački izdajica
Mogao ga je drug Stari prekrstit’
U “Garo” ili “Mrki”.
Ali, nije…
***
Filmovi?
Naravno da smo imali filmove
I to dobre
Ne ove vaše
Holivudske spektakle
Gdje junaci lete
Koji je dobar?
Pa najbolji je proglašen
“Ko to tamo peva”
To ti je film
Bez nekog heroja
I glavne uloge
U centru zbivanja je
Jedan autobus
Koji 1941. godine
Polazi za Beograd
Na početku dva džipsija
Pjevaju pjesmu:
“Za Beograd, Za Beograd”
I gotova cijela radnja
Se dešava u autobusu
Koliko traje?
Šta ja znam
Oko sat i po
Kako ne može biti takav film?
Može, može… itekako može!
Svašta se dešavalo
Otac kondukter
Sin vozač
Malo lud
Onda padne opklada
Da sin vozi zavezanih očiju
Pa jest, vozio je
Bilo je i svinja na kraju autobusa
Tamo gdje su trebala biti
Zadnja sjedala.
Bio lovac s puškom
puška opalila
Pa je istjeran iz autobusa
Jedan pjevač
Pa jedan tuberan
Šta je tuberan?
Čovjek što boluje od tuberkuloze
Potom dvoje mladenaca
On neiskusan i mlad
Ona sva vrckava
Pjevač joj se udvarao cijeli film
Bio i jedan stari djed
Što nije htio da plati jednu
Nego 5 karata
Jer je neko rek’o da on nema para.
Bilo je kvalitetnih replika
Legendarna je bila
Kad je autobus stao, pauza za ručak
A oni mladenci otišli u šumicu
Da se malo pomaze
A ovi ostali za njima
Pa gledaju krišom
Posmatraju napeto
Vozač šapne ocu
– Tata… i ja bih ovo radio!
A tata nakon kraćeg razmišljanja
Odgovori:
– I tata bi, sine!
Taman kad postade vruće
Onaj tuberan se zakašlja
I sve pokvari
Pjevač mu reče:
– Crko, dabogda!
Šta, nije ti smiješno?
E, jebiga!
Mi smo umirali od smijeha.
I još uvijek umiremo.
I ‘vako i ‘nako…..
***
Šta, hoćeš pauzu?
Ma može, kako ne bi mogla
Izvini, tata se rasprič’o
Malo i ova Titina votka zezne stvar
Sad bi mama rekla da nasipam
Ko da mi je zadnja, ne do Bog…
(Hvala na čitanju, nadam se da su oni najuporniji dogurali i do kraja)