Kada sam kao mali upitao tatu
Za šta služi metalni lim, nazubljen i čvrst
Što sam ga izvukao iz uniforme
Gledao me je blijedo, a majka čak izgubljeno
Tatu poslije dugo nisam vidio
A majka je često uzdisala
Vežući kecelju i pitajući sama sebe
Šta danas da jedemo
Uskoro smo nabavili kokoške
I mama je svake subote pravila supu
Žutu, sa rezancima i mrkvom
Prislanjajući nazubljeni lim kokoškama na vrat
Gledajući kako sija tanki metal
Optrčavao sam oko stola i oduševljeno vikao:
Pa da! Za to..! Za to služi…!
Služi za Životinje!