život je
kad od male bebe iskamčiš
da te zove mama tata:
a ti se cijelo vrijeme zoveš
nekako radovan borka
i ćoraviš svoje treće oko
i čuvaš svoje zubalo u čaši
(dok netko ne ugasi metaforu)
smrt je
kad netko ugasi metaforu
u sobi punoj ogledala:
ni tamno nije kad se ne postoji
a ni ogledala više nisu važna
važan je samo unutarnji nemir
i kako si ga na kraju odglazbio
(suprotno od uglazbio)