Kada se onomad SDP namah opoštenio pa krenuo da smjenjuje Bandićeve kadrove, svoga su mladog lava postavili i na mjesto šefa Zagrebparkinga. Veterani u gradskoj rubrici jednoga uglednoga dnevnog lista za dotičnoga nikada nisu čuli, pa krenuše da ga izguglaju. Kad tamo, imaju šta da vide: sva njegova biografija i sva nazočnost u virtualnom svijetu svela se na jedan jedini dokument, i to onaj s nekakve fejsbuk grupe boraca protiv Zagrebparkinga. U neka druga vremena bila bi to novinska tema, pače kvalitetan javni skandal, pa novinari pođoše telefonirati, da priupitaju dotičnoga je li to zaista on i je li zaista moguće da se dojučerašnji borac protiv parkirališnog terora i najskupljeg parkiranja u jugoistočnoj Europi, a i šire, preko noći pretvorio u onoga koji taj teror provodi. Ali ništa nisu uspjeli doznati. Kao da razgovaraju s parking automatom lično, novinari su se sudarili s njegovom nespremnošću ili nesposobnošću odgovaranja na vrlo jednostavna i razložna pitanja, tako da zakratko više nisu bili ni sigurni jesu li razgovarali s prvim renegatom SDP-ove parkirališne revolucije. Shvatili su da je to doista on kada su samo nekoliko minuta kasnije potražili njegovu fejsbuk grupu. Više je nije bilo.
Prije nekoliko mjeseci, baš krajem ožujka ili početkom travnja, mobitelom sam platio parking u trećoj zoni, ispred utrinske tržnice, te sam kupio novine i sjeo na jutarnju kavu. Nakon istaka, produžio sam parkiranje, da bih sat i pol kasnije imao šta da vidim: za brisač zataknuta, fino plastificirana kazna! Naravno, imao sam u mobitelu sačuvane poruke s potvrdom o plaćanju, pa sam se, bijesan kao ris, rastrčao po parkingu da pronađem fluorescentnog mladića i da ga, psujući mu sve po spisku, pošteno ponizim. Ali ne samo da ga nigdje nije bilo, nego sam nakon nekog vremena primijetio kako sam jedan od dvadesetorice, ili nešto više, punoljetnih muškaraca – a bile su i dvije mlađe djevojke – koji s celularnim telefonom u desnici ruci razjareno optrčavaju tržnicu. Tu sam postao svjestan nedostojnosti svoga položaja, pa sam sjeo u auto i odjurio pred središnjicu Zagrebparkinga, kojim je tada još uvijek vladao zli Bandićev kadar, protiv kojega se pošteni komunisti i revolucionari bore po fejsbuk grupama.
Čekao sam dva sata u redu, bijes je u meni samo rastao, glasno sam bogarao, sve dok ne dođoh na red. Nekakav kretenčić začas me smirio, nižući isprike jednu za drugom, sve dok mi nije postao nalik svetom Sebastijanu, jer ga naše uvrede pogađaju kao strelice, a on mučenik, nije ništa kriv, nego doziva u pomoć našega nebeskog Oca, pa samo što se ja njemu nisam počeo ispričavati. Mladić mi, naime, reče da je sve poništeno, nema nikakvih kazni, pokvario im se bio uređaj, pao im sistem telefonskog naplaćivanja, i još mi se jednom do neba ispričava što mi je Zagrebparking prouzročio neugodnosti. Ja sam mu, budala, povjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije, eto ti, stiže mi od pravne države potvrđena kazna za neplaćeno parkiranje, za taj dan krajem ožujka, početkom travnja, kada je Zagrebparkingu pao sistem telefonskog naplaćivanja. Shvatio sam da sam ispao magarac, da se mogu žaliti Europskome sudu ili da se mogu, zajedno s nekim od budućih šefova Zagrebparkinga, osnovati fejsbuk grupu, ali da imam posla s gangsterskom organizacijom kojoj, zapravo, ne mogu ništa. Osim da se s užasom zapitam hoće li cijela Hrvatske nakon sljedećih izbora biti poštena i pravedna, čista obraza poput Zagrebparkinga.
Građani se pravilima ponašanja i poštenju uče od javnih institucija, kao što se djeca uče od škole i od učitelja. Pa kada, recimo, pauk zakrči kolovoznu traku da bi digao vozilo koje nikome ne smeta, samo zato što je parkirano na mjestu koje SDP-ova administracija ne može naplatiti, tada pauk krši pravilo koje važi za sve sudionike u prometu i nameće nam određena pravila ponašanja, kako u prometu, tako i u životu. Prvom prigodom, kada se osjetite dovoljno jaki, ili kad se nađete u situaciji u kojoj ćete moći sami odrediti pravila igre, ponijet ćete se kao vozač tog pauka i kao bandićevski i postbandićevski, SDP-ovi, šefovi Zagrebparkinga, pa ćete kršiti pravila i prava onih koji još uvijek nisu nalik tom pauku nasred kolovozne trake. Kriminalna politika stvara kriminalnu državu, a kriminalna država stvara kriminalne građane.
Zagrebparking krade za vas
Kada se onomad SDP namah opoštenio pa krenuo da smjenjuje Bandićeve kadrove, svoga su mladog lava postavili i na mjesto šefa Zagrebparkinga. Veterani u gradskoj rubrici jednoga uglednoga dnevnog lista za dotičnoga nikada nisu čuli, pa krenuše da ga izguglaju. Kad tamo, imaju šta da vide: sva njegova biografija i sva nazočnost u virtualnom svijetu svela se na jedan jedini dokument, i to onaj s nekakve fejsbuk grupe boraca protiv Zagrebparkinga. U neka druga vremena bila bi to novinska tema, pače kvalitetan javni skandal, pa novinari pođoše telefonirati, da priupitaju dotičnoga je li to zaista on i je li zaista moguće da se dojučerašnji borac protiv parkirališnog terora i najskupljeg parkiranja u jugoistočnoj Europi, a i šire, preko noći pretvorio u onoga koji taj teror provodi. Ali ništa nisu uspjeli doznati. Kao da razgovaraju s parking automatom lično, novinari su se sudarili s njegovom nespremnošću ili nesposobnošću odgovaranja na vrlo jednostavna i razložna pitanja, tako da zakratko više nisu bili ni sigurni jesu li razgovarali s prvim renegatom SDP-ove parkirališne revolucije. Shvatili su da je to doista on kada su samo nekoliko minuta kasnije potražili njegovu fejsbuk grupu. Više je nije bilo.
Prije nekoliko mjeseci, baš krajem ožujka ili početkom travnja, mobitelom sam platio parking u trećoj zoni, ispred utrinske tržnice, te sam kupio novine i sjeo na jutarnju kavu. Nakon istaka, produžio sam parkiranje, da bih sat i pol kasnije imao šta da vidim: za brisač zataknuta, fino plastificirana kazna! Naravno, imao sam u mobitelu sačuvane poruke s potvrdom o plaćanju, pa sam se, bijesan kao ris, rastrčao po parkingu da pronađem fluorescentnog mladića i da ga, psujući mu sve po spisku, pošteno ponizim. Ali ne samo da ga nigdje nije bilo, nego sam nakon nekog vremena primijetio kako sam jedan od dvadesetorice, ili nešto više, punoljetnih muškaraca – a bile su i dvije mlađe djevojke – koji s celularnim telefonom u desnici ruci razjareno optrčavaju tržnicu. Tu sam postao svjestan nedostojnosti svoga položaja, pa sam sjeo u auto i odjurio pred središnjicu Zagrebparkinga, kojim je tada još uvijek vladao zli Bandićev kadar, protiv kojega se pošteni komunisti i revolucionari bore po fejsbuk grupama.
Čekao sam dva sata u redu, bijes je u meni samo rastao, glasno sam bogarao, sve dok ne dođoh na red. Nekakav kretenčić začas me smirio, nižući isprike jednu za drugom, sve dok mi nije postao nalik svetom Sebastijanu, jer ga naše uvrede pogađaju kao strelice, a on mučenik, nije ništa kriv, nego doziva u pomoć našega nebeskog Oca, pa samo što se ja njemu nisam počeo ispričavati. Mladić mi, naime, reče da je sve poništeno, nema nikakvih kazni, pokvario im se bio uređaj, pao im sistem telefonskog naplaćivanja, i još mi se jednom do neba ispričava što mi je Zagrebparking prouzročio neugodnosti. Ja sam mu, budala, povjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije, eto ti, stiže mi od pravne države potvrđena kazna za neplaćeno parkiranje, za taj dan krajem ožujka, početkom travnja, kada je Zagrebparkingu pao sistem telefonskog naplaćivanja. Shvatio sam da sam ispao magarac, da se mogu žaliti Europskome sudu ili da se mogu, zajedno s nekim od budućih šefova Zagrebparkinga, osnovati fejsbuk grupu, ali da imam posla s gangsterskom organizacijom kojoj, zapravo, ne mogu ništa. Osim da se s užasom zapitam hoće li cijela Hrvatske nakon sljedećih izbora biti poštena i pravedna, čista obraza poput Zagrebparkinga.
Građani se pravilima ponašanja i poštenju uče od javnih institucija, kao što se djeca uče od škole i od učitelja. Pa kada, recimo, pauk zakrči kolovoznu traku da bi digao vozilo koje nikome ne smeta, samo zato što je parkirano na mjestu koje SDP-ova administracija ne može naplatiti, tada pauk krši pravilo koje važi za sve sudionike u prometu i nameće nam određena pravila ponašanja, kako u prometu, tako i u životu. Prvom prigodom, kada se osjetite dovoljno jaki, ili kad se nađete u situaciji u kojoj ćete moći sami odrediti pravila igre, ponijet ćete se kao vozač tog pauka i kao bandićevski i postbandićevski, SDP-ovi, šefovi Zagrebparkinga, pa ćete kršiti pravila i prava onih koji još uvijek nisu nalik tom pauku nasred kolovozne trake. Kriminalna politika stvara kriminalnu državu, a kriminalna država stvara kriminalne građane.