Odavno se nisam tako obradovao, kao neki dan, kada sam na web stranici, koja nosi isto ime kao i novine koje držite u ruci, pročitao ovakav naslov: “Zbog antisemitskih komentara na Facebooku u akciju krenulo 50 policajaca”. A iznad toga: “Uhićeno šest osoba”. Ama, znao sam ja da je taj Ranko Ostojić veliki džek! Kada je poslao specijalce da mlate kamenoresce po Braču, kada se na fejsu rugao sindikalnim vođama, kada je nesposobnost ili nespremnost policije da se obračunava s kriminalcima pravdao Karamarkovim utjecajem, kada je MUP na neodređeno vrijeme prepustio Oliveru Grbiću i toj sorti, ja sam znao da su sve to početna nesnalaženja i da se ministar sa svojim ljudima priprema da udari po bagri. I evo ga, udario je!
Ali onda čitam, ispod euforičnog teksta o događaju koji je, izvan svake sumnje, od goleme važnosti za europeizaciju Hrvatske, komentare fejsbukovaca na spomenuta hapšenja i progone. Pa tako “Marko Barišić” veli: “najveće zlo na svijetu dolazi od banaka a znamo tko njih drži i tko je kriv za stanje u svijetu, uključujući i ratove”. Odmah ispod, eto ti i “Nediljka Silova”: “Kako je murija skocila na mig ‘zidova’, a da je rijec bilo o recimo Hrvatima, Srbima, Bosancima uglavnom gdje je i trebala reagirati a nije. Zato, a?” Tu je i “Ferdo Bunoza”, uz čije ime kao i uz trojicu prethodnih stoji titula “česti komentator”: “Za vrijeme rata izmedju Izrajela i Palestine do danas mislim da je brojka ubijenih palestinaca dosegla ubijene zidove ali od toga se nista ne prica. Oduzimanje tudjega teritorija i ubijanje njihovog stanovnistva i protjerivanje to za njih nije genocid. Ako se tice da je rijec o zidovima a nije u hvali ondan je to alarmantno.”
Kod “Ferda Bunoze” sam odustao. Najprije nije mi se lako probijati kroz živopisne pravopise hrvatskih domoljuba, da bi ih mogao ispravno citirati, a drugo, dok ja iscitiram sve te antisemite na fejsu s weba Jutarnjeg lista, već će ih ministar Ostojić, tojest njegovih pedeset policajaca, sve pohapsiti, a administratora će poslati u Palmotićevu ili na Trg maršala Tita, u jednu od dvije zagrebačke židovske zajednice, ili najbolje prijepodne u jednu, popodne u drugu, da ga poduče kako da prepozna antisemitske, rasističke i šovinističke fejsbuk komentare na svom portalu.
A onda pođem da provjerim kako je kod konkurencije, koja je, čitam u njihovim reklamama, u svemu dvostruko bolja od Jutarnjeg, da vidim što oni pišu o redarstvenoj akciji našega ministra, koji je, nakon mjeseci i godina naci-hajvanskoga terora kojemu nas, zbog bijednih par stotina klikova više (koji su pritom besplatni), izlažu praktično sva veća internetska glasila. Kad li tamo: ni riječi! Večernji list jednostavno prešućuje priču o akciji pedesetorice hrvatskih redarstvenika, i bavi se svojim temama. Denis Derk, primjerice, piše o izborima u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gdje hvali postupak akademika, koji su odbili primiti u svoje redove profesore Ivu Goldsteina i Mihajla Diku, pa naglašava kako je odbijanjem Goldsteina izbjegnuta sramota po akademiju, te da se već izblamirao onaj koji ga je za akademiju predložio. Vrlo zanimljiv i poučan uradak kolege Derka, premda mjestimice kriptičan, pošto se može steći dojam kako nije kazao baš sve što mu je bilo na umu, ili sve što bi se iz njegova pažljivo odabranog diskursa o ovom slučaju moglo reći. Naime, nekako mi se učinilo da nas nije izvijestio u čemu bi se sastojala sramota po ovu visoku ustanovu kada bi Goldstein postao njezin član. Radi li se o tome što je Goldstein neznalica i nevježa, koju matematičar Pečarić u ime HAZU uči kakva se povijest u nezavisnoj republici Hrvatskoj ima pisati, ili je s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem?
Odgovore potražimo među autoriziranim komentatorima, čiji je identitet poznat redakciji. I to onima koje autor teksta, a u Večernjaku i administrator onoga što pod njegovim imenom izlazi, nije našao za shodno brisati. Tako povijestnik pod kodnim imenom “opa bato” veli ovo: “Kako uopće može jedan židov, zadojen antihrvatstvom i prosrpskim jugoslovenstvom, pisati hrvatsku povijest?” A “sinaj” je doznao i za buduću Goldsteinovu parišku diplomatsku destinaciju, pa domeće: “A zašto baš u Francusku, možda bolje u Izrael pošto se Ivo voli baviti temom ljudskih prava. Tamo bi imao puno posla. Hvala akademicima!” Tu je i “krilnik2”: “Konačno jedna dobra vijest: najbolja od bronce u Francuskoj.” Neki drugi ugledni komentatori, koje administrator Derk također nije brisao, dopisuju da je Ivo Goldstein služio vojsku u Izraelu, pa eno mu onda izraelske akademije, neka ga ona primi u svoje redove.
Na kraju, čitatelju se može učiniti kako je ovaj novinski članak i objavljen na web portalu da bi ga čitatelji Večernjaka nadopunili. Ili da bi u članak dopisali ono što se glasno ne govori, barem prije nego što Hrvatska službeno uđe u Europsku Uniju, a Tomislav Karamarko postane premijer, predsjednik, ili i jedno i drugo. Zato svima nama kojima se baš i ne sviđa karamarkiranje drugih i drukčijih, jedinom nadom ostaje naš ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i pedeset njegovih hrabrih momaka, koji su, čitamo na webu Jutarnjeg lista, izveli koordiniranu akciju i uhitili petoricu muškaraca i jednoga petnaestogodišnjaka. “Zbog ovog bi se trebali zapitati svi koji misle provesti sličan zločin iz mržnje!”, tim je povodom izjavio glavni policijski inspektor Alan Murray. Hm, Murray? A sve se zbilo u Glasgowu, u Škotskoj? Onda ništa, isprike svim citiranim, administratorima, dvostruko uspješnijoj konkurenciji, a naročito kolegi Derku i ministru Karamarku, tojest Ostojiću…
Policijskom akcijom na rasističke komentare
Odavno se nisam tako obradovao, kao neki dan, kada sam na web stranici, koja nosi isto ime kao i novine koje držite u ruci, pročitao ovakav naslov: “Zbog antisemitskih komentara na Facebooku u akciju krenulo 50 policajaca”. A iznad toga: “Uhićeno šest osoba”. Ama, znao sam ja da je taj Ranko Ostojić veliki džek! Kada je poslao specijalce da mlate kamenoresce po Braču, kada se na fejsu rugao sindikalnim vođama, kada je nesposobnost ili nespremnost policije da se obračunava s kriminalcima pravdao Karamarkovim utjecajem, kada je MUP na neodređeno vrijeme prepustio Oliveru Grbiću i toj sorti, ja sam znao da su sve to početna nesnalaženja i da se ministar sa svojim ljudima priprema da udari po bagri. I evo ga, udario je!
Ali onda čitam, ispod euforičnog teksta o događaju koji je, izvan svake sumnje, od goleme važnosti za europeizaciju Hrvatske, komentare fejsbukovaca na spomenuta hapšenja i progone. Pa tako “Marko Barišić” veli: “najveće zlo na svijetu dolazi od banaka a znamo tko njih drži i tko je kriv za stanje u svijetu, uključujući i ratove”. Odmah ispod, eto ti i “Nediljka Silova”: “Kako je murija skocila na mig ‘zidova’, a da je rijec bilo o recimo Hrvatima, Srbima, Bosancima uglavnom gdje je i trebala reagirati a nije. Zato, a?” Tu je i “Ferdo Bunoza”, uz čije ime kao i uz trojicu prethodnih stoji titula “česti komentator”: “Za vrijeme rata izmedju Izrajela i Palestine do danas mislim da je brojka ubijenih palestinaca dosegla ubijene zidove ali od toga se nista ne prica. Oduzimanje tudjega teritorija i ubijanje njihovog stanovnistva i protjerivanje to za njih nije genocid. Ako se tice da je rijec o zidovima a nije u hvali ondan je to alarmantno.”
Kod “Ferda Bunoze” sam odustao. Najprije nije mi se lako probijati kroz živopisne pravopise hrvatskih domoljuba, da bi ih mogao ispravno citirati, a drugo, dok ja iscitiram sve te antisemite na fejsu s weba Jutarnjeg lista, već će ih ministar Ostojić, tojest njegovih pedeset policajaca, sve pohapsiti, a administratora će poslati u Palmotićevu ili na Trg maršala Tita, u jednu od dvije zagrebačke židovske zajednice, ili najbolje prijepodne u jednu, popodne u drugu, da ga poduče kako da prepozna antisemitske, rasističke i šovinističke fejsbuk komentare na svom portalu.
A onda pođem da provjerim kako je kod konkurencije, koja je, čitam u njihovim reklamama, u svemu dvostruko bolja od Jutarnjeg, da vidim što oni pišu o redarstvenoj akciji našega ministra, koji je, nakon mjeseci i godina naci-hajvanskoga terora kojemu nas, zbog bijednih par stotina klikova više (koji su pritom besplatni), izlažu praktično sva veća internetska glasila. Kad li tamo: ni riječi! Večernji list jednostavno prešućuje priču o akciji pedesetorice hrvatskih redarstvenika, i bavi se svojim temama. Denis Derk, primjerice, piše o izborima u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gdje hvali postupak akademika, koji su odbili primiti u svoje redove profesore Ivu Goldsteina i Mihajla Diku, pa naglašava kako je odbijanjem Goldsteina izbjegnuta sramota po akademiju, te da se već izblamirao onaj koji ga je za akademiju predložio. Vrlo zanimljiv i poučan uradak kolege Derka, premda mjestimice kriptičan, pošto se može steći dojam kako nije kazao baš sve što mu je bilo na umu, ili sve što bi se iz njegova pažljivo odabranog diskursa o ovom slučaju moglo reći. Naime, nekako mi se učinilo da nas nije izvijestio u čemu bi se sastojala sramota po ovu visoku ustanovu kada bi Goldstein postao njezin član. Radi li se o tome što je Goldstein neznalica i nevježa, koju matematičar Pečarić u ime HAZU uči kakva se povijest u nezavisnoj republici Hrvatskoj ima pisati, ili je s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem?
Odgovore potražimo među autoriziranim komentatorima, čiji je identitet poznat redakciji. I to onima koje autor teksta, a u Večernjaku i administrator onoga što pod njegovim imenom izlazi, nije našao za shodno brisati. Tako povijestnik pod kodnim imenom “opa bato” veli ovo: “Kako uopće može jedan židov, zadojen antihrvatstvom i prosrpskim jugoslovenstvom, pisati hrvatsku povijest?” A “sinaj” je doznao i za buduću Goldsteinovu parišku diplomatsku destinaciju, pa domeće: “A zašto baš u Francusku, možda bolje u Izrael pošto se Ivo voli baviti temom ljudskih prava. Tamo bi imao puno posla. Hvala akademicima!” Tu je i “krilnik2”: “Konačno jedna dobra vijest: najbolja od bronce u Francuskoj.” Neki drugi ugledni komentatori, koje administrator Derk također nije brisao, dopisuju da je Ivo Goldstein služio vojsku u Izraelu, pa eno mu onda izraelske akademije, neka ga ona primi u svoje redove.
Na kraju, čitatelju se može učiniti kako je ovaj novinski članak i objavljen na web portalu da bi ga čitatelji Večernjaka nadopunili. Ili da bi u članak dopisali ono što se glasno ne govori, barem prije nego što Hrvatska službeno uđe u Europsku Uniju, a Tomislav Karamarko postane premijer, predsjednik, ili i jedno i drugo. Zato svima nama kojima se baš i ne sviđa karamarkiranje drugih i drukčijih, jedinom nadom ostaje naš ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i pedeset njegovih hrabrih momaka, koji su, čitamo na webu Jutarnjeg lista, izveli koordiniranu akciju i uhitili petoricu muškaraca i jednoga petnaestogodišnjaka. “Zbog ovog bi se trebali zapitati svi koji misle provesti sličan zločin iz mržnje!”, tim je povodom izjavio glavni policijski inspektor Alan Murray. Hm, Murray? A sve se zbilo u Glasgowu, u Škotskoj? Onda ništa, isprike svim citiranim, administratorima, dvostruko uspješnijoj konkurenciji, a naročito kolegi Derku i ministru Karamarku, tojest Ostojiću…