Pave Župan Rusković i povraćanje po Stradunu

Pave Župan Rusković je u mandatu Račanove vlade bila ministrica turizma. Zatim je dugo bila izvan javnosti, pa je prije koju godinu postala “predsjednica Destinacijskog menadžmenta”, nekakvoga čudnog tijela, pri gradskoj upravi Dubrovnika, koje je, valjda, trebalo ocijeniti što to ne valja s lokalnom kombinacijom masovnoga kruzer turizma i skupih hotela. Gospođa Župan Rusković žena je staroga kova, koja ne samo da je sudjelovala u stvaranju jednoga drukčijeg, predratnog Dubrovnika, nego je, kako je to nekada bio i red, oslobođena svih šovinističkih, nacionalističkih i kulturoloških predrasuda. Napokon, u njezin Dubrovnik ne samo da su stizali dobrostojeći Beograđani i jugoslavenske kazališne i glazbene zvijezde, nego je to bio grad u koji je dolazila svjetska intelektualna, umjetnička i filmska elita, tojest oni ljudi koje su u današnji Dubrovnik mogli dovesti samo Miro Purivatra, osnivač Sarajevo film festivala, i Goran Štrok, ljevičar, londonski rezident i vlasnik hotelskoga lanca. Međutim, kada je hotele preuzela obitelj pokojnoga Pinochetovog konfidenta, stanovitog Lukšića, prvi im je potez bio da otkažu Purivatri suradnju. I tako je Dubrovnik pao u mrak destinacijskog menadžmenta. Još da ode i Julian Rachlin, pa će se taj grad svesti na intelektualnu i kulturnu mjeru svoga gradonačelnika.

Andro Vlahušić nije Kerum. Vlahušić je, naime, svršio medicinu, i to ga od Keruma razlikuje. Ali sve što taj čovjek radi kao gradonačelnik jest svođenje Dubrovnika na Kerumovu mjeru. Pokušao je uništiti udrugu koja skrbi o gradskim starinama, oteti im novac. Zatim je gotovo anulirao izdvajanja za kulturu, izborivši se u jakoj konkurenciji za titulu najvećega hrvatskog borca protiv žive kulture. Da je kojim slučajem gospar Vlahušić u HSP-u ili u HČSP-u, o njegovoj bi se akulturaciji Dubrovnika, kao i o brutalizaciji vladavine gradom, na sve strane govorilo. Međutim, on je član, pače visoki dužnosnik HNS-a, pa ga štiti karizma Radimira Čačića i Vesne Pusić. On, dakle, može Stradun pretvarati u jeftinu suvenirnicu, rijetkim preostalim kulturnim ustanovama – naročito nezavisne kulture – Vlahušić može prijetiti pretvaranjem u kockarnice, on i njegova vlast mogu Dubrovnik pretvarati u predsoblje golemih plovećih hotela, gdje će turisti moći da kupe razglednicu i da, možda, rasterete crijeva na čvrstome tlu, a da nitko u tome ne vidi nikakav skandal. I doista, skandala nema, jer ako današnjim stanovnicima Dubrovnika odgovara Andro Vlahušić, zašto ne bi odgovarao i ostatku zemlje, koji nema tu sreću da ga gleda nad sobom.

Pave Župan Rusković konstatirala je da njezinome gradu, ili Dubrovniku kakav ona profesionalno zamišlja, ne trebaju australski i novozelandski turisti koji će, kao što su činili ljetos, hodati goli Stradunom, urlati i povraćati. Ne trebaju njoj ni isti takvi hrvatski, talijanski ili, recimo, njemački turisti, ali, eto, ljetos su povraćali i razmahivali penisima samo Klokani i Kiwiji, i što je najgore, nije se baš našlo Australaca i Novozelanđana mimo tih i takvih. Gospođa Župan Rusković je, naravno, u pravu. U njezinom Dubrovniku, koji nije bio savršen, ali je bio bolji od ovog, nije se tako moglo hodati Stradunom. A imala je pravo spomenuti i državljanstvo povraćara i gologuzana, jer to nije, niti može biti šovinizam, niti je do danas zabilježeno da su Hrvati svojim privatnim i kolektivnim mržnjama obuhvatili Australce i Novozelanđane. Naime, daleko su nam.

Ali još jedan je dokaz da u izjavi gospođe Župan Rusković nije bilo šovinizma: smijenio ju je Andro Vlahušić, pod implicitnom optužbom za šovinizam. Naime, iz njegova je ureda saopćeno da se “određene skupine turista ne mogu proglašavati nepoželjnima”. Time Vlahušić od Pave Župan Rusković brani Australce i Novozelanđane ili brani skupine turista koji povraćaju i šetaju goli Stradunom. Ako brani povraćare, pokazuje što je sve spreman za novac učiniti od Dubrovnika. Ako brani našu daleku oceanijsku braću, on pokazuje sav cinizam svoga političkog stava. Nije strašno kada vas vlahušići smjenjuju, ali je strašno kada vam vlahušići podmeću šovinizam.

Miljenko Jergović 03. 01. 2012.