Susjed don Jure je nešto bio zauzet drugim važnim pitanjima, pa rekoh da uskočim i kažem koju o genezi… Splitski gradonačelnik Željko Kerum neki je dan, obrazlažući svoju hvale vrijednu ideju da se na brdu Marjan sagradi spomenik Isusu Kristu, dva metra veći od onoga u Riju (čemu cicijašenje, zašto samo dva metra?), izgovorio sljedeće o narečenomu judejskome mladiću: “To je naš simbol, Isus je stvoritelj neba i zemlje, šta imam ja tu pričat!” A onda je još rekao i ovo: “Isus je stvorio Marjan, a ne Jugoslaveni!” Od tada je sunce nekoliko puta zašlo i izašlo, u tisućama hrvatskih crkava održane su tisuće Božjih službi, a da je, čini se, ovaj grandiozni primjer lažne atribucije ili krađe autorskoga djela ostao prešućen. Čudno je da o tome šute upravo naši katolički pastiri, jer tko će, ako neće oni, štititi tu veličanstvenu građevinu koja se naziva nebom i zemljom, te mišlju našom o nebu i zemlji.
Rekavši da je Isus Krist stvorio nebo, zemlju i Marjan, Željko Kerum je, za početak, ukinuo Stari zavjet i cjelokupnu kršćansku povijest, stvarnu i metaforičnu, sve do onih dana kada su majka Marija i otac Josip muku mučili kako da svoga sina prvorođenca upišu na popisu stanovništva. Ne, nije to bilo proljetos, nego prije dvije hiljade godina – otprilike, ali sa stanovišta geneze, ili stvaranja svijeta, onakvoga stvaranja u kakvo vjeruju kršćani različitih denominacija, to skoro da i jest bilo proljetos. U vrijeme kada Marija rodi sina, svijet je već postojao hiljadama godina, i njegov se Stvoritelj već grdno namučio i razgnjevio zbog nesavršenosti svoga djela. Jednom je tako sve žive podavio k’o mačiće, samo je nekoga pobožnjaka, valjda Židova, strpao u barku, zajedno s ponešto različite živine i peradi, koja mu je pravila društvo u plovidbi, sve dok se nije nasukao na planinu Ararat… Ali pustimo sad to: Isus, taman kao ni Jugoslaveni, nije stvarao svijet! Da, postojao je Sin i prije svoga zemaljskog rođenja, da, Duh Sveti je kroz njega djelovao i stvarao, ali onaj koji ima svoje antropomorfno obličje, kosu, bradu i brkove, pa bi mu Kerum ziđao spomenik, taj nije stvarao.
Isusa je njegov Nebeski Otac poslao da učini ono što Otac sam nije bio kadar. Isus je stigao kao iskupitelj grijeha, a to je splitski gradonačelnik morao barem načuti iz molitava svoje babe, strine ili blagajnice u svom tržnom centru: “jaganjče Božji, ti koji otkupljuješ grijehe svijeta, smiluj nam se!” Kako je molitva oblik metaforičnog govora, neka vrsta poezije, naime, tako je ovaj jaganjac ustvari Isus. To je većini katolika jasno, pa se onda ni u Kerumovom rodnom kraju nitko ne snebiva pred prizorom jaganjaca, ili hrvatski – janjaca, koji se nabijeni na ražanj peku na ognju paklenome. Ali tu metafora staje. Sve dalje je istina vjere.
Željko Kerum ne razumije zbog čega se Sin Božji spustio među ljude. Kada bi razumio i kada bi zatim povjerovao, splitski bi se gradonačelnik, budimo slikoviti, usrao od straha. Isus je svo prethodno ljudsko zlo, sve grijehe svijeta, primio na sebe, da bi kao Bogočovjek, u isto vrijeme i Stvoriteljev i čovjekov sin, ljude učinio odgovornima jedne za druge. To je ono u što vjeruju kršćani i u što se uzdaju ateisti kada zagovaraju prvo i osnovno humanističko načelo, po kojemu su ljudi odgovorni jedni za druge, a prvi u tom redu “brige za svakoga čovjeka” (kako se to nazivalo u udžbenicima marksizma) stoje oni najslabiji, oni obespravljeni, oni koji su uvijek i svugdje u manjini. Doista, Isus nije stvorio nijedan bor na Marjanu. On je čovjeka učinio borom među borovima.
Isus Krist, ni kao simbol, ni kao Božji sin, ni kao židovski siromašak sa Zapadne obale, nije zaslužio Kerumov spomenik, kao što nije zaslužio ni spomenik u Riju, gdje raširenih ruku grli svu nepravdu velegrada, koju provode, uglavnom, oni koji nisu shvatili čin otkupljenja grijeha. Ali Split je, čini se, zaslužio ne samo gigantskoga Isusa, nego i čitav park Kerumovih skupltura. Demokracija je, naime, ljude učinila odgovornima za zlodjela svojih demokratski izabranih predstavnika. Kada već nisu umjeli biti odgovorni za svoga najmanjeg brata. Demokracija kao kazna Božja.
Isus, Jugoslaveni i stvaranje svijeta
Susjed don Jure je nešto bio zauzet drugim važnim pitanjima, pa rekoh da uskočim i kažem koju o genezi… Splitski gradonačelnik Željko Kerum neki je dan, obrazlažući svoju hvale vrijednu ideju da se na brdu Marjan sagradi spomenik Isusu Kristu, dva metra veći od onoga u Riju (čemu cicijašenje, zašto samo dva metra?), izgovorio sljedeće o narečenomu judejskome mladiću: “To je naš simbol, Isus je stvoritelj neba i zemlje, šta imam ja tu pričat!” A onda je još rekao i ovo: “Isus je stvorio Marjan, a ne Jugoslaveni!” Od tada je sunce nekoliko puta zašlo i izašlo, u tisućama hrvatskih crkava održane su tisuće Božjih službi, a da je, čini se, ovaj grandiozni primjer lažne atribucije ili krađe autorskoga djela ostao prešućen. Čudno je da o tome šute upravo naši katolički pastiri, jer tko će, ako neće oni, štititi tu veličanstvenu građevinu koja se naziva nebom i zemljom, te mišlju našom o nebu i zemlji.
Rekavši da je Isus Krist stvorio nebo, zemlju i Marjan, Željko Kerum je, za početak, ukinuo Stari zavjet i cjelokupnu kršćansku povijest, stvarnu i metaforičnu, sve do onih dana kada su majka Marija i otac Josip muku mučili kako da svoga sina prvorođenca upišu na popisu stanovništva. Ne, nije to bilo proljetos, nego prije dvije hiljade godina – otprilike, ali sa stanovišta geneze, ili stvaranja svijeta, onakvoga stvaranja u kakvo vjeruju kršćani različitih denominacija, to skoro da i jest bilo proljetos. U vrijeme kada Marija rodi sina, svijet je već postojao hiljadama godina, i njegov se Stvoritelj već grdno namučio i razgnjevio zbog nesavršenosti svoga djela. Jednom je tako sve žive podavio k’o mačiće, samo je nekoga pobožnjaka, valjda Židova, strpao u barku, zajedno s ponešto različite živine i peradi, koja mu je pravila društvo u plovidbi, sve dok se nije nasukao na planinu Ararat… Ali pustimo sad to: Isus, taman kao ni Jugoslaveni, nije stvarao svijet! Da, postojao je Sin i prije svoga zemaljskog rođenja, da, Duh Sveti je kroz njega djelovao i stvarao, ali onaj koji ima svoje antropomorfno obličje, kosu, bradu i brkove, pa bi mu Kerum ziđao spomenik, taj nije stvarao.
Isusa je njegov Nebeski Otac poslao da učini ono što Otac sam nije bio kadar. Isus je stigao kao iskupitelj grijeha, a to je splitski gradonačelnik morao barem načuti iz molitava svoje babe, strine ili blagajnice u svom tržnom centru: “jaganjče Božji, ti koji otkupljuješ grijehe svijeta, smiluj nam se!” Kako je molitva oblik metaforičnog govora, neka vrsta poezije, naime, tako je ovaj jaganjac ustvari Isus. To je većini katolika jasno, pa se onda ni u Kerumovom rodnom kraju nitko ne snebiva pred prizorom jaganjaca, ili hrvatski – janjaca, koji se nabijeni na ražanj peku na ognju paklenome. Ali tu metafora staje. Sve dalje je istina vjere.
Željko Kerum ne razumije zbog čega se Sin Božji spustio među ljude. Kada bi razumio i kada bi zatim povjerovao, splitski bi se gradonačelnik, budimo slikoviti, usrao od straha. Isus je svo prethodno ljudsko zlo, sve grijehe svijeta, primio na sebe, da bi kao Bogočovjek, u isto vrijeme i Stvoriteljev i čovjekov sin, ljude učinio odgovornima jedne za druge. To je ono u što vjeruju kršćani i u što se uzdaju ateisti kada zagovaraju prvo i osnovno humanističko načelo, po kojemu su ljudi odgovorni jedni za druge, a prvi u tom redu “brige za svakoga čovjeka” (kako se to nazivalo u udžbenicima marksizma) stoje oni najslabiji, oni obespravljeni, oni koji su uvijek i svugdje u manjini. Doista, Isus nije stvorio nijedan bor na Marjanu. On je čovjeka učinio borom među borovima.
Isus Krist, ni kao simbol, ni kao Božji sin, ni kao židovski siromašak sa Zapadne obale, nije zaslužio Kerumov spomenik, kao što nije zaslužio ni spomenik u Riju, gdje raširenih ruku grli svu nepravdu velegrada, koju provode, uglavnom, oni koji nisu shvatili čin otkupljenja grijeha. Ali Split je, čini se, zaslužio ne samo gigantskoga Isusa, nego i čitav park Kerumovih skupltura. Demokracija je, naime, ljude učinila odgovornima za zlodjela svojih demokratski izabranih predstavnika. Kada već nisu umjeli biti odgovorni za svoga najmanjeg brata. Demokracija kao kazna Božja.