Nevjerojatna kalendarska koincidencija: 27. siječnja, na Dan srpskoga svetitelja i prosvjetitelja svetoga Save, na međunarodni spomendan holokausta i šezdeset osmu godišnjicu oslobođenja Auschwitza, i na dan junačke smrti srpskoga vojnika Srđana Aleksića, koji je stradao braneći u Trebinju, pred patriotskom ruljom, svog druga muslimana, objavljena je vijest da je u Park Cityju, na kraju Sundance Film Festivala, nagrađen film “Krugovi”, beogradskoga redatelja Srdana Golubovića. Iako je inspiriran Aleksićevom sudbinom, i posveta je njegovoj uspomeni, film je složenije postavljena priča, ispričana u tri toka, i odvija se dvadeset godina nakon njegova stradanja. Scenarij su napisali Melina Pota Koljević i Srđan Koljević, scenarist i redatelj koji se posljednjih godina već bavio temom suočenja s prošlošću, u svome izvanrednom – premda pomalo skrajnutom – autorskom filmu “Žena sa slomljenim nosom”. Njegova dramaturgija obično je filigranski precizna i razvedena u više tokova, koji se sastave u jedan. U Goluboviću su Melina Pota i Koljević našli sjajnoga partnera, za kojega su već bili napisali “Klopku”, jedan od najsnažnijih postjugoslavenskih filmova, uopće, koji je svojedobno prikazan u Berlinu, izvan natjecateljske konkurencije, ali je svrstan u deset najznačajnijih filmova festivala.
U “Krugovima”, uz Aleksandra Berčeka, Nebojšu Glogovca, Hristinu Popović i Vuka Kostića, glumi i Leon Lučev, a zahvaljujući Borisu T. Matiću i njegovome Propeler filmu, Hrvatska se i ovoga puta pojavljuje kao manjinski koproducent. Čiji je to uspjeh, nije popularno u nas govoriti, pogotovu kada su manjinske produkcije, skoro u pravilu, na festivalima uspješnije, umjetnički i društveno relevantnije, od većinskih produkcija, ali teško da bismo, mimo Lučeva i Matića, imali razloga kome u Hrvatskoj čestitavati, niti se Golubovićevim filmom kititi.
Među manjinskim koproducentima “Krugova” još su Slovenija, Njemačka i Francuska. Film će biti prikazan u Berlinu, u Forumu, istome programu gdje i “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića, s kojim, tužno i paradoksalno, dijeli temu i mjesto radnje. Oba filma su, naime, pričom i sudbinom iz Hercegovine. Kada bi to bilo moguće, lijepo bi ih bilo i u Zagrebu zajedno vidjeti. U ime kulture sjećanja i suočenja.
Srdan Golubović: Krugovi
Nevjerojatna kalendarska koincidencija: 27. siječnja, na Dan srpskoga svetitelja i prosvjetitelja svetoga Save, na međunarodni spomendan holokausta i šezdeset osmu godišnjicu oslobođenja Auschwitza, i na dan junačke smrti srpskoga vojnika Srđana Aleksića, koji je stradao braneći u Trebinju, pred patriotskom ruljom, svog druga muslimana, objavljena je vijest da je u Park Cityju, na kraju Sundance Film Festivala, nagrađen film “Krugovi”, beogradskoga redatelja Srdana Golubovića. Iako je inspiriran Aleksićevom sudbinom, i posveta je njegovoj uspomeni, film je složenije postavljena priča, ispričana u tri toka, i odvija se dvadeset godina nakon njegova stradanja. Scenarij su napisali Melina Pota Koljević i Srđan Koljević, scenarist i redatelj koji se posljednjih godina već bavio temom suočenja s prošlošću, u svome izvanrednom – premda pomalo skrajnutom – autorskom filmu “Žena sa slomljenim nosom”. Njegova dramaturgija obično je filigranski precizna i razvedena u više tokova, koji se sastave u jedan. U Goluboviću su Melina Pota i Koljević našli sjajnoga partnera, za kojega su već bili napisali “Klopku”, jedan od najsnažnijih postjugoslavenskih filmova, uopće, koji je svojedobno prikazan u Berlinu, izvan natjecateljske konkurencije, ali je svrstan u deset najznačajnijih filmova festivala.
U “Krugovima”, uz Aleksandra Berčeka, Nebojšu Glogovca, Hristinu Popović i Vuka Kostića, glumi i Leon Lučev, a zahvaljujući Borisu T. Matiću i njegovome Propeler filmu, Hrvatska se i ovoga puta pojavljuje kao manjinski koproducent. Čiji je to uspjeh, nije popularno u nas govoriti, pogotovu kada su manjinske produkcije, skoro u pravilu, na festivalima uspješnije, umjetnički i društveno relevantnije, od većinskih produkcija, ali teško da bismo, mimo Lučeva i Matića, imali razloga kome u Hrvatskoj čestitavati, niti se Golubovićevim filmom kititi.
Među manjinskim koproducentima “Krugova” još su Slovenija, Njemačka i Francuska. Film će biti prikazan u Berlinu, u Forumu, istome programu gdje i “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića, s kojim, tužno i paradoksalno, dijeli temu i mjesto radnje. Oba filma su, naime, pričom i sudbinom iz Hercegovine. Kada bi to bilo moguće, lijepo bi ih bilo i u Zagrebu zajedno vidjeti. U ime kulture sjećanja i suočenja.