U dvorani Janje, u Zagrebačkome kazalištu mladih, danas će se, u 19 sati, održati Pepelnica umjetnika, dijaloška rasprava koja se već trinaesti put održava u entuzijastičnoj organizaciji teologa i dominikanca Frane Prcele. Otac Frano godinama već živi u Berlinu, radi na dominikanskom Institutu Marie-Dominique Chenu, ali nalazi vremena i strpljenja da svake godine, četrdeset dana pred Uskrs, bude u Zagrebu i diskretno sudjeluje u razgovoru na teme, koje se, kao u Alisinom zrcalu, s jedne strane reflektiraju na teologiju, s druge na umjetnost. U osjetljivom, idealističkom, nastojanju da se zađe na drugu stranu, a da se pritom ne razbije zrcalo, otac Frano surađuje s ljudima, umjetnicima, umjetničkim kritičarima i teolozima, koje sam odabere.
Dobrotom prethodne ravnateljice Klovićevih dvora Vesne Kusin, Pepelnica umjetnika dvanaest je godina održavana u tom muzejsko-galerijskom prostoru. Iako je vijest o nužnosti promjene mjesta održavanja došla vrlo kasno, i trebalo je munjevito reagirati, dobrotom Dubravke Vrgoč rasprava će biti održana u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ovogodišnja tema je “(K)raj umjetnosti?” ili “Umjetnost između slobode i odgovornosti”, a sudjelovat će dramski pisac, scenarist i glazbenik Mate Matišić, pjesnik i teolog Anton Šuljić te glazbeni kroničar i kritičar Branimir Pofuk.
Razgovarati o umjetnosti, pa još o slobodi i odgovornosti, na Čistu srijedu, na jedan od ona dva dana zapovjednog posta unutar kalendarske godine, samo po sebi je neobično, pa i suprotno estradnim pregnućima u shvaćanju korizmenog vremena (sjećate li se one davne rubrike Jutarnjega: “Čega su se poznati odrekli u korizmi?”), ali je u duhu s izvornim smislom Pepelnice i korizme. Nije to trebalo biti vrijeme kada će damice prestati da jedu čokoladu i kada članovi Torcide čitavih četrdeset dana neće beštimati i bogarati, nego je korizma doba meditacije i molitve (onih koji vjeruju), razmišljanja i razgovora. Na neki način, vrijeme kada su vjera i umjetnost najbliže jedna drugom, u svome cilju i misiji.
Ali na stranu to: ono što otac Frano radi svake godine u 19 sati, četrdeset dana pred Uskrs, jedna je od istinski rijetkih priredbi javnoga dijaloga u Hrvatskoj, bez isključenika i bez istomišljenika. Vrijedi u tome sudjelovati.
Frano Prcela: Pepelnica umjetnika
U dvorani Janje, u Zagrebačkome kazalištu mladih, danas će se, u 19 sati, održati Pepelnica umjetnika, dijaloška rasprava koja se već trinaesti put održava u entuzijastičnoj organizaciji teologa i dominikanca Frane Prcele. Otac Frano godinama već živi u Berlinu, radi na dominikanskom Institutu Marie-Dominique Chenu, ali nalazi vremena i strpljenja da svake godine, četrdeset dana pred Uskrs, bude u Zagrebu i diskretno sudjeluje u razgovoru na teme, koje se, kao u Alisinom zrcalu, s jedne strane reflektiraju na teologiju, s druge na umjetnost. U osjetljivom, idealističkom, nastojanju da se zađe na drugu stranu, a da se pritom ne razbije zrcalo, otac Frano surađuje s ljudima, umjetnicima, umjetničkim kritičarima i teolozima, koje sam odabere.
Dobrotom prethodne ravnateljice Klovićevih dvora Vesne Kusin, Pepelnica umjetnika dvanaest je godina održavana u tom muzejsko-galerijskom prostoru. Iako je vijest o nužnosti promjene mjesta održavanja došla vrlo kasno, i trebalo je munjevito reagirati, dobrotom Dubravke Vrgoč rasprava će biti održana u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ovogodišnja tema je “(K)raj umjetnosti?” ili “Umjetnost između slobode i odgovornosti”, a sudjelovat će dramski pisac, scenarist i glazbenik Mate Matišić, pjesnik i teolog Anton Šuljić te glazbeni kroničar i kritičar Branimir Pofuk.
Razgovarati o umjetnosti, pa još o slobodi i odgovornosti, na Čistu srijedu, na jedan od ona dva dana zapovjednog posta unutar kalendarske godine, samo po sebi je neobično, pa i suprotno estradnim pregnućima u shvaćanju korizmenog vremena (sjećate li se one davne rubrike Jutarnjega: “Čega su se poznati odrekli u korizmi?”), ali je u duhu s izvornim smislom Pepelnice i korizme. Nije to trebalo biti vrijeme kada će damice prestati da jedu čokoladu i kada članovi Torcide čitavih četrdeset dana neće beštimati i bogarati, nego je korizma doba meditacije i molitve (onih koji vjeruju), razmišljanja i razgovora. Na neki način, vrijeme kada su vjera i umjetnost najbliže jedna drugom, u svome cilju i misiji.
Ali na stranu to: ono što otac Frano radi svake godine u 19 sati, četrdeset dana pred Uskrs, jedna je od istinski rijetkih priredbi javnoga dijaloga u Hrvatskoj, bez isključenika i bez istomišljenika. Vrijedi u tome sudjelovati.