Kad bi se uzela u obzir samo književna plodnost, o Jergoviću bismo mogli govoriti kao o hrvatskom Kraszewskom, no sudeći prema njegove dvije posljednje knjige objavljene na poljskom, “Psi na jezeru” (Czarne) i najnovije “Doboši noći. Studija” (Książkowe Klimat, obje je prevela Magdalena Patryńska), kad ih se pročita u paru, nameće se prišivak “habsburški Bolaño”. Dok je knjiga koju je prije dvije godine objavio Czarne bila nevjerojatna stilska vježba na margini serije “Izgubljeni” i romana “Divlji detektivi”, intertekstualna priča o Josipu Guberniku, koji je u sebi imao “nešto degenerično, što neodoljivo podsjeća na autoportrete Brune Schulza”, ima u sebi polet knjiga Josepha Rotha i bolanjovski zamah. “Doboši” su zapravo književna istraga na tragu pjesnika Tina Ujevića o Guberniku, koji se vrućeg ljeta 1914. godine našao u Sarajevu, gdje je upoznao Danila Ilića, vođu grupe koja je izvršila atentat na nadvojvodu, a kasnije je, poput Gombrowicza, nestao u argentinskoj pampi.
***
Bernadetta Darska
“Doboši noći: Studija” Miljenka Jergovića (Wydawnictwo Książkowe Klimaty) – vrlo je dobar roman o prolaznosti i nestalnosti, o kraju epohe, o uzajamno uvjetovanim biografijama, o potrazi za identitetom čak i kad se čini da je trajno definiran. A povrh toga o Austro-Ugarskoj i Jugoslaviji kao ideji i stanju uma. A ova forma – studija ispunjena distancom i ironijom, svjesno staromodna i moderna, predstavlja vješto poigravanje formom i žanrom.
***
Pawel Biegajski, Mechaniczna Kulturacja
“Doboši noći. Studija” knjiga je s mnogo aduta, čisto umjetničkih, ali i društveno-historijskih. Autor vješto izbjegava zamke (predrasude, politikanstvo, moraliziranje) i umjesto toga servira nam suptilnu priču o ljudima, o ratu, o različitosti i toleranciji. Šarmantna i inteligentna, zabavna i gorka. Vrlo dobro, možda čak i najbolje od onoga što je do sada objavljeno u 2019. godini, a došlo je u moje ruke.
***
Aleksandra Wojtaszek, Tygodnik Powszechny
Da bismo zatvorili popis neophodnih sastojaka u Jergovićevom radu, potrebni su nam samo posebni junaci – obilježeni različitošću ili čak slabošću, neobjašnjivom opsesijom, ljudi sa slomljenim biografijama i problematičnim identitetom. Drugima u kojima se možete vidjeti kao u ogledalu. Čini se da Miljenko Jergović uvijek ponovno priča istu priču, eventualno mijenjajući povijesne dekoracije. Međutim, nevjerojatno je teško odvojiti se od njega.
***
Maciej Robert, Polityka
Majstorija Jergovićeva romana u najvećoj mjeri leži na umijeću miješanja fikcije i stvarnosti.
***
Dominika Rygiel, Bookiecik
Napisati knjigu kao stiliziranu književnu kritiku, analizirati roman koji vjerojatno nikad nije postojao, a učiniti to tako da se zainteresira potencijalnog čitatelja, pravo je umijeće. Hrvatsko-bosanski pisac to je nedvojbeno uspio. Stvorio je živ i zanimljiv tekst, nadovezujući se na mitske “Doboše noći”, koji bi trebali biti izgubljeni tekst istaknutog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića.
***
Marta Pyznar, Cuddle up with a good book
“Doboši noći. Studija” je nevelika, višedimenzionalna, gusta i intenzivna priča o knjizi koja ne postoji, dobu koje više ne postoji i nikada se neće vratiti. Magična priča o potrazi za “dževerastim bosanskim drvom” od kojeg se pravi najbolja violina, čija je povijest zapisana u povijesti Europe. Prekrasna posveta neobičnom gradu koji je moćno utisnuo svoju ljepotu na stranice europske povijesti 20. stoljeća.
Šarmantna i jedinstvena, mala velika knjiga.
***
Kozmo, Dzienniki Urzędnicze
Pišem “možda”, ali da budem iskren, Jergoviću sam povjerovao da je njegov lik postojao, a da je on njegov vjerni biograf. Povjerovao sam u riječ kako se vjeruje autorima nefikcije ili reportaže (čime Jergović dokazuje da se vjerujućeg čitatelja lako može uvjeriti u reportažu). Pa ipak, svaka biografija je samo pretpostavka nečijeg života. Drugi zapravo ne postoje, postojimo samo mi. Kakva je onda razlika da li je bečki botaničar uoči izbijanja Prvog svjetskog rata došao u Sarajevo ili nije.
***.
Remigiusz Okraska, Literki Butelki Kilometry
Odavno nisam imao takvu radost čitanja zbog samog čitanja, jer je to zgusnuta književna ljepota. Opisi mjesta u blizini Mediterana i na periferiji Habsburške monarhije, posvećenost detaljima, i sažet, katkad aforističan ton, podsjećaju na tekstove Claudija Magrisa.
***
Books Jarka Holdena
“Studija”, jer to je drugi dio naslova ove knjige, sugerira da je riječ o eseju ili raspravi. Ništa pogrešnije od toga. Ova je “studija” “crtanje šestarom po staklu”, nakon sjećanja, nakon imaginacije.
Čini se da se “Doboši noći ” referiraju na nešto što je zaista stvoreno. Na knjige koje su bile napisane pa potom izgubljene, neke zaboravljene, te neke koje su izazivale kontroverzo. Miljenko Jergović – pronašao sam – priznati je vladar od pera, ali ja ga prvi put susrećem. I nije mi žao zbog toga. Štoviše, zahvalan sam Wydawnictwo Książki Klimaty i prevoditeljici Magdaleni Peryńskoj da sam napokon upoznao njegove književne mogućnosti. A one su – ozbilno vam kažem – velike.
***
Okiem Wielkiej Siostry
Kako je ukusno! “Doboši noći” su roman, čiji se tekst može jako dugo vrtjeti na jeziku, spoznavajući sve njegove zamršenosti i naknadne slojeve. A ima ih nekoliko – ovo je kritička studija o životu i radu nepostojećeg šumara, Josipa Gubernika, opservacija Sarajeva prije i poslije atentata na Franju Ferdinanda, kao i povijest utjecaja, ljubavi, opsesije i velike promje. Sve je uredno umotano u jednu malu knjigu, koja se ne može ocijeniti drugačije nego kao – književni dragulj. …
“Doboši noći” je jedan od boljih romana koje sam čitala – ne samo zato što nemam puno sreće s njima. To je jednostavno djelo dobro na svim razinama: i literarno, i fabularno, karakterološko, i društveno. Osim toga, riječ je o neobično dobro promišljenoj, zatvorenoj strukturi, koja će oduševiti mnoge čitatelje, a ne-jedanog filologa će proći prijatni žmarci. Čudo jedno!
***
Szymon Martys, 52 książki
Pri čitanju ovoga teksta, treba biti svjestan da hrvatsko-bosanski autor, unatoč korištenju književno-kritičkih alata, analizira djelo koje nikada nije postojalo (možda samo u mašti pjesnika Tina Ujevića, koji je svima naširoko pričao kako “Doboši noći” govori o Bosni i Hercegovini uoči Prvog svjetskog rata). U duhu, koji se može usporediti, među ostalim, s “Nacističkom književnosti u Americi” Roberta Bolaña, autor vrti eruditsku priču o stvaranju Jugoslavije, o nostalgiji, o stvaranju svijeta (u političkom i književnom smislu).
***
Justyna Mleczak, Do Macedonii
Rijetko tko može uklopiti toliko različitih i dubokih sadržaja u male knjige, kao što to čini Miljenko Jergović.
***
Adam Słupski, CzytanieToPrzygoda.pl.
Miljenko Jergović, pišući “Doboše noći”, analizira nepostojeće književno djelo. On pokazuje kako ispreplesti stvarne likove i mjesta s imaginarnom poviješću, a zatim to nudi na način koji izbacuje iz cipela.
Carsko-kraljevski botaničar Josip Gubernik, rođeni Bečanin, dolazi u Sarajevo istražiti posebnu varijantu javora od kojeg se izrađuje Stradivari. Tamo provodi godine Velikog rata. Od tog trenutka Jergović zasipa čitatelja svojom erudicijom na način koji se rijetko viđa. On to radi delikatno, razvijajući mnoge niti i dopuštajući čitatelju da se u njih uplete.
***
Paweł Cybulski, Przy muzyce o książkach
I na koncu, zašto svoje pisanje izmišljati ponovno, ako čitatelji najviše vole one knjige koje već poznaju? Jergović je savršeno svjestan toga i nudi nam u vrlo kratkom, zgusnutom obliku sve čega se savršeno sjećamo iz njegovih prethodnih knjiga. Zahvaljujući tome “Doboši noći. Studija” pokazuju se kao odličan prijedlog za početak avanture sa sarajevskim autorom. Nevjerojatno je pritom kako Jergović lako uvjerava čitatelja da književna studija, i još posvećena nepostojećem djelu, može biti uzbudljivo, poučno i na trenutke duhovito štivo. Dakle, ako vas pitaju, “zašto čitati Jergovića?”, najbolji odgovor bi bio – zbog lakoće kojom nas navodi da prihvatimo njegovu igru različitim konvencijama.
Bębny nocy. Studium
***
Bartosz Sadulski, Dwutygodnik
Kad bi se uzela u obzir samo književna plodnost, o Jergoviću bismo mogli govoriti kao o hrvatskom Kraszewskom, no sudeći prema njegove dvije posljednje knjige objavljene na poljskom, “Psi na jezeru” (Czarne) i najnovije “Doboši noći. Studija” (Książkowe Klimat, obje je prevela Magdalena Patryńska), kad ih se pročita u paru, nameće se prišivak “habsburški Bolaño”. Dok je knjiga koju je prije dvije godine objavio Czarne bila nevjerojatna stilska vježba na margini serije “Izgubljeni” i romana “Divlji detektivi”, intertekstualna priča o Josipu Guberniku, koji je u sebi imao “nešto degenerično, što neodoljivo podsjeća na autoportrete Brune Schulza”, ima u sebi polet knjiga Josepha Rotha i bolanjovski zamah. “Doboši” su zapravo književna istraga na tragu pjesnika Tina Ujevića o Guberniku, koji se vrućeg ljeta 1914. godine našao u Sarajevu, gdje je upoznao Danila Ilića, vođu grupe koja je izvršila atentat na nadvojvodu, a kasnije je, poput Gombrowicza, nestao u argentinskoj pampi.
***
Bernadetta Darska
“Doboši noći: Studija” Miljenka Jergovića (Wydawnictwo Książkowe Klimaty) – vrlo je dobar roman o prolaznosti i nestalnosti, o kraju epohe, o uzajamno uvjetovanim biografijama, o potrazi za identitetom čak i kad se čini da je trajno definiran. A povrh toga o Austro-Ugarskoj i Jugoslaviji kao ideji i stanju uma. A ova forma – studija ispunjena distancom i ironijom, svjesno staromodna i moderna, predstavlja vješto poigravanje formom i žanrom.
***
Pawel Biegajski, Mechaniczna Kulturacja
“Doboši noći. Studija” knjiga je s mnogo aduta, čisto umjetničkih, ali i društveno-historijskih. Autor vješto izbjegava zamke (predrasude, politikanstvo, moraliziranje) i umjesto toga servira nam suptilnu priču o ljudima, o ratu, o različitosti i toleranciji. Šarmantna i inteligentna, zabavna i gorka. Vrlo dobro, možda čak i najbolje od onoga što je do sada objavljeno u 2019. godini, a došlo je u moje ruke.
***
Aleksandra Wojtaszek, Tygodnik Powszechny
Da bismo zatvorili popis neophodnih sastojaka u Jergovićevom radu, potrebni su nam samo posebni junaci – obilježeni različitošću ili čak slabošću, neobjašnjivom opsesijom, ljudi sa slomljenim biografijama i problematičnim identitetom. Drugima u kojima se možete vidjeti kao u ogledalu. Čini se da Miljenko Jergović uvijek ponovno priča istu priču, eventualno mijenjajući povijesne dekoracije. Međutim, nevjerojatno je teško odvojiti se od njega.
***
Maciej Robert, Polityka
Majstorija Jergovićeva romana u najvećoj mjeri leži na umijeću miješanja fikcije i stvarnosti.
***
Dominika Rygiel, Bookiecik
Napisati knjigu kao stiliziranu književnu kritiku, analizirati roman koji vjerojatno nikad nije postojao, a učiniti to tako da se zainteresira potencijalnog čitatelja, pravo je umijeće. Hrvatsko-bosanski pisac to je nedvojbeno uspio. Stvorio je živ i zanimljiv tekst, nadovezujući se na mitske “Doboše noći”, koji bi trebali biti izgubljeni tekst istaknutog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića.
***
Marta Pyznar, Cuddle up with a good book
“Doboši noći. Studija” je nevelika, višedimenzionalna, gusta i intenzivna priča o knjizi koja ne postoji, dobu koje više ne postoji i nikada se neće vratiti. Magična priča o potrazi za “dževerastim bosanskim drvom” od kojeg se pravi najbolja violina, čija je povijest zapisana u povijesti Europe. Prekrasna posveta neobičnom gradu koji je moćno utisnuo svoju ljepotu na stranice europske povijesti 20. stoljeća.
Šarmantna i jedinstvena, mala velika knjiga.
***
Kozmo, Dzienniki Urzędnicze
Pišem “možda”, ali da budem iskren, Jergoviću sam povjerovao da je njegov lik postojao, a da je on njegov vjerni biograf. Povjerovao sam u riječ kako se vjeruje autorima nefikcije ili reportaže (čime Jergović dokazuje da se vjerujućeg čitatelja lako može uvjeriti u reportažu). Pa ipak, svaka biografija je samo pretpostavka nečijeg života. Drugi zapravo ne postoje, postojimo samo mi. Kakva je onda razlika da li je bečki botaničar uoči izbijanja Prvog svjetskog rata došao u Sarajevo ili nije.
***.
Remigiusz Okraska, Literki Butelki Kilometry
Odavno nisam imao takvu radost čitanja zbog samog čitanja, jer je to zgusnuta književna ljepota. Opisi mjesta u blizini Mediterana i na periferiji Habsburške monarhije, posvećenost detaljima, i sažet, katkad aforističan ton, podsjećaju na tekstove Claudija Magrisa.
***
Books Jarka Holdena
“Studija”, jer to je drugi dio naslova ove knjige, sugerira da je riječ o eseju ili raspravi. Ništa pogrešnije od toga. Ova je “studija” “crtanje šestarom po staklu”, nakon sjećanja, nakon imaginacije.
Čini se da se “Doboši noći ” referiraju na nešto što je zaista stvoreno. Na knjige koje su bile napisane pa potom izgubljene, neke zaboravljene, te neke koje su izazivale kontroverzo. Miljenko Jergović – pronašao sam – priznati je vladar od pera, ali ja ga prvi put susrećem. I nije mi žao zbog toga. Štoviše, zahvalan sam Wydawnictwo Książki Klimaty i prevoditeljici Magdaleni Peryńskoj da sam napokon upoznao njegove književne mogućnosti. A one su – ozbilno vam kažem – velike.
***
Okiem Wielkiej Siostry
Kako je ukusno! “Doboši noći” su roman, čiji se tekst može jako dugo vrtjeti na jeziku, spoznavajući sve njegove zamršenosti i naknadne slojeve. A ima ih nekoliko – ovo je kritička studija o životu i radu nepostojećeg šumara, Josipa Gubernika, opservacija Sarajeva prije i poslije atentata na Franju Ferdinanda, kao i povijest utjecaja, ljubavi, opsesije i velike promje. Sve je uredno umotano u jednu malu knjigu, koja se ne može ocijeniti drugačije nego kao – književni dragulj. …
“Doboši noći” je jedan od boljih romana koje sam čitala – ne samo zato što nemam puno sreće s njima. To je jednostavno djelo dobro na svim razinama: i literarno, i fabularno, karakterološko, i društveno. Osim toga, riječ je o neobično dobro promišljenoj, zatvorenoj strukturi, koja će oduševiti mnoge čitatelje, a ne-jedanog filologa će proći prijatni žmarci. Čudo jedno!
***
Szymon Martys, 52 książki
Pri čitanju ovoga teksta, treba biti svjestan da hrvatsko-bosanski autor, unatoč korištenju književno-kritičkih alata, analizira djelo koje nikada nije postojalo (možda samo u mašti pjesnika Tina Ujevića, koji je svima naširoko pričao kako “Doboši noći” govori o Bosni i Hercegovini uoči Prvog svjetskog rata). U duhu, koji se može usporediti, među ostalim, s “Nacističkom književnosti u Americi” Roberta Bolaña, autor vrti eruditsku priču o stvaranju Jugoslavije, o nostalgiji, o stvaranju svijeta (u političkom i književnom smislu).
***
Justyna Mleczak, Do Macedonii
Rijetko tko može uklopiti toliko različitih i dubokih sadržaja u male knjige, kao što to čini Miljenko Jergović.
***
Adam Słupski, CzytanieToPrzygoda.pl.
Miljenko Jergović, pišući “Doboše noći”, analizira nepostojeće književno djelo. On pokazuje kako ispreplesti stvarne likove i mjesta s imaginarnom poviješću, a zatim to nudi na način koji izbacuje iz cipela.
Carsko-kraljevski botaničar Josip Gubernik, rođeni Bečanin, dolazi u Sarajevo istražiti posebnu varijantu javora od kojeg se izrađuje Stradivari. Tamo provodi godine Velikog rata. Od tog trenutka Jergović zasipa čitatelja svojom erudicijom na način koji se rijetko viđa. On to radi delikatno, razvijajući mnoge niti i dopuštajući čitatelju da se u njih uplete.
***
Paweł Cybulski, Przy muzyce o książkach
I na koncu, zašto svoje pisanje izmišljati ponovno, ako čitatelji najviše vole one knjige koje već poznaju? Jergović je savršeno svjestan toga i nudi nam u vrlo kratkom, zgusnutom obliku sve čega se savršeno sjećamo iz njegovih prethodnih knjiga. Zahvaljujući tome “Doboši noći. Studija” pokazuju se kao odličan prijedlog za početak avanture sa sarajevskim autorom. Nevjerojatno je pritom kako Jergović lako uvjerava čitatelja da književna studija, i još posvećena nepostojećem djelu, može biti uzbudljivo, poučno i na trenutke duhovito štivo. Dakle, ako vas pitaju, “zašto čitati Jergovića?”, najbolji odgovor bi bio – zbog lakoće kojom nas navodi da prihvatimo njegovu igru različitim konvencijama.