Prije nekoliko dana Joachim Gauck u Tübingenu je primio nagradu koja nosi ime doktora Leopolda Lucasa, profesora povijesi i rabina, koji je 1943. umro u koncentracijskom logoru u Theresienstadtu. Nagrada se dodjeljuje od 1972. za teologiju i filozofiju, za doprinos svijetu ideja, te sporazumijevanja među ljudima i narodima. Nagradu koja nosi ime rabina Lucasa dodjeluje Evangelički teološki fakultet tibingenškog sveučilišta, jedna od najuglednijih teoloških škola u cijelom kršćanskom svijetu. Dobitnici nagrade bili su Karl Popper, Dalaj Lama, Richard von Weizsacker, Karl Rahner, Annemarie Schimmel, Adam Zagajewski… sve neke najumnije figure našega vijeka i svijeta.
Joachim Gauck bivši je evangelički pastor, borac za demokraciju i aktivist iz vremena DDR-a, čovjek s nepodijeljenim autoritetom i na njemačkoj ljevici i na desnici.
Kako izvještavaju njemački mediji, nagrada je dodijeljena pred sedamsto i pedeset uzvanica, koje su Gaucka ispratili na nogama, dugim pljeskom i ovacijama.
Novine su u Njemačkoj objavile fragmente njegova govora. I u njima citat mojih riječi.
Gospodin Gauck mi je učinio čast. A možda i nešto veće od časti. Čovjeku s vremena na vrijeme dobro dođe da može pomisliti na nekoga od onih koji su ga čitali. Tako na Joachima Gaucka, bivšeg njemačkog predsjednika.
***
“Uvrijeđenost ima mnogo lica”, naglasio je. Uvijek nastaje iz nedostatka samopouzdanja, uvijek otkriva ranjivost i slabosti, cijele narode može odvesti u osvetničke pohode, a samo ponekad zazvati junaštvo ili kreativnu energiju, kao na primjer među umjetnicima. “Nije samo osjećaj uvrijeđenosti upisan u čovjekov DNK, nego i to kako se nosimo s njime.” Nekad je bio shvaćan kao slabost, dok se danas sve više koristi kao oružje. Gauck je citirao psihijatra i psihoterapeuta Reinharda Hallera koji govori o “oružju za dobivanju pažnje. Ili, kako bosanski pisac Miljenko Jergović nakon balkanskih ratova izriče gorku rečenicu: “Nema većeg kolektivnog užitka za pripadnike jednoga naroda od bivanja žrtvom.” U takvoj im je ulozi ekonomski i moralni kredit zagarantiran.”
***
Ovo je odlomak iz novinskog izvještaja, a kad dođemo do cijelog govora, objavit ćemo prijevod na Ajfelovom mostu.
Hvala, gospodine Gauck
Prije nekoliko dana Joachim Gauck u Tübingenu je primio nagradu koja nosi ime doktora Leopolda Lucasa, profesora povijesi i rabina, koji je 1943. umro u koncentracijskom logoru u Theresienstadtu. Nagrada se dodjeljuje od 1972. za teologiju i filozofiju, za doprinos svijetu ideja, te sporazumijevanja među ljudima i narodima. Nagradu koja nosi ime rabina Lucasa dodjeluje Evangelički teološki fakultet tibingenškog sveučilišta, jedna od najuglednijih teoloških škola u cijelom kršćanskom svijetu. Dobitnici nagrade bili su Karl Popper, Dalaj Lama, Richard von Weizsacker, Karl Rahner, Annemarie Schimmel, Adam Zagajewski… sve neke najumnije figure našega vijeka i svijeta.
Joachim Gauck bivši je evangelički pastor, borac za demokraciju i aktivist iz vremena DDR-a, čovjek s nepodijeljenim autoritetom i na njemačkoj ljevici i na desnici.
Kako izvještavaju njemački mediji, nagrada je dodijeljena pred sedamsto i pedeset uzvanica, koje su Gaucka ispratili na nogama, dugim pljeskom i ovacijama.
Novine su u Njemačkoj objavile fragmente njegova govora. I u njima citat mojih riječi.
Gospodin Gauck mi je učinio čast. A možda i nešto veće od časti. Čovjeku s vremena na vrijeme dobro dođe da može pomisliti na nekoga od onih koji su ga čitali. Tako na Joachima Gaucka, bivšeg njemačkog predsjednika.
***
“Uvrijeđenost ima mnogo lica”, naglasio je. Uvijek nastaje iz nedostatka samopouzdanja, uvijek otkriva ranjivost i slabosti, cijele narode može odvesti u osvetničke pohode, a samo ponekad zazvati junaštvo ili kreativnu energiju, kao na primjer među umjetnicima. “Nije samo osjećaj uvrijeđenosti upisan u čovjekov DNK, nego i to kako se nosimo s njime.” Nekad je bio shvaćan kao slabost, dok se danas sve više koristi kao oružje. Gauck je citirao psihijatra i psihoterapeuta Reinharda Hallera koji govori o “oružju za dobivanju pažnje. Ili, kako bosanski pisac Miljenko Jergović nakon balkanskih ratova izriče gorku rečenicu: “Nema većeg kolektivnog užitka za pripadnike jednoga naroda od bivanja žrtvom.” U takvoj im je ulozi ekonomski i moralni kredit zagarantiran.”
***
Ovo je odlomak iz novinskog izvještaja, a kad dođemo do cijelog govora, objavit ćemo prijevod na Ajfelovom mostu.