Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
Kao djetića kojeg su iz Travnika slali
U Knežu blizu Tolmina
Daleko da bude od oca
Nasilnog pijanca kavgadžije kovača
Tamo je stekao zavičaj
Za kojim će čeznuti dok bude živ
Željeznica domotožje i pčele
Uz prugu je proveo vijek
U staničnim zgradama i redovima vožnje
U željezničkim štednim zadrugama
S doživotnom besplatnom kartom za sve relacije
Dokle god Jugoslavenske željeznice stižu
Vadio je iz džepa sat da kaže koliko je sati
I pred očima bi mi bili svi vlakovi
Koji tog časa ulaze u svaku stanicu svijeta
A svijet je velik bio mnogo veći nego je danas
Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
Mog djeda pčelara koji se pčelarstvom bavio
Na naučnoj bazi iz knjiga na slovenskom
Njemačkom srpskohrvatskom talijanskom
I madžarskom jeziku
Imao je košnice iznad Konjica i kod Žepča
I više je u njemu bilo straha od pčelinje
Nego od plućne i bubonične ljudske kuge
Jer kad se iz košnice čuje trulež to trune cijeli svijet
Civilizacija trune i spasa joj nema nego da se spali
I u duboku zemlju zakopa u zaborav ljudski i božji
Zaborav svemirski kada od kuge umire pčelinje leglo
Umire za njim sve što je ikada bilo
Božje pčelinje ili ljudsko
Pčelinja kuga Holokaust je to u najčistijem obliku
Ne ostaje ništa
Ni uspomene na ono što je bilo na one koji su bili
Željeznica domotožje i pčele
U to je vjerovao od toga živio
Franjo Rejc kome sam sličan htio biti
Više nego ikome drugom
U vrijeme u kojem sam bio onaj djetić
Kojeg bi iz Travnika u Knežu slali
Da sam tad bio on da nisam bio ja
Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
A danas više nije
Vlakovi u njegovoj zemlji su stali
Kada je pao komunizam i počeo rat
Nakon rata nisam ušao u vlak
Jugoslavenskih željeznica
Niti željeznica koje su nastale nestajanjem
Jugoslavenskih željeznica
Za pčele nisam imao dobrote ni dara
Bole su me jer su mi poznale strah
Iz mog straha u svoju su polazile smrt
A o domu kada je riječ o domu za kojim
Na jeziku slovenskom njegovom i mom
I mrtav Franjo Rejc tuži
Čekam da narastu cijene nekretnina
Da ga zlom prodam kupcu i da ne odem tamo
Nikada više i da se ne pokajem zbog svojih riječi
Nikada više
Željeznica domotožje i pčele
Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
Kao djetića kojeg su iz Travnika slali
U Knežu blizu Tolmina
Daleko da bude od oca
Nasilnog pijanca kavgadžije kovača
Tamo je stekao zavičaj
Za kojim će čeznuti dok bude živ
Željeznica domotožje i pčele
Uz prugu je proveo vijek
U staničnim zgradama i redovima vožnje
U željezničkim štednim zadrugama
S doživotnom besplatnom kartom za sve relacije
Dokle god Jugoslavenske željeznice stižu
Vadio je iz džepa sat da kaže koliko je sati
I pred očima bi mi bili svi vlakovi
Koji tog časa ulaze u svaku stanicu svijeta
A svijet je velik bio mnogo veći nego je danas
Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
Mog djeda pčelara koji se pčelarstvom bavio
Na naučnoj bazi iz knjiga na slovenskom
Njemačkom srpskohrvatskom talijanskom
I madžarskom jeziku
Imao je košnice iznad Konjica i kod Žepča
I više je u njemu bilo straha od pčelinje
Nego od plućne i bubonične ljudske kuge
Jer kad se iz košnice čuje trulež to trune cijeli svijet
Civilizacija trune i spasa joj nema nego da se spali
I u duboku zemlju zakopa u zaborav ljudski i božji
Zaborav svemirski kada od kuge umire pčelinje leglo
Umire za njim sve što je ikada bilo
Božje pčelinje ili ljudsko
Pčelinja kuga Holokaust je to u najčistijem obliku
Ne ostaje ništa
Ni uspomene na ono što je bilo na one koji su bili
Željeznica domotožje i pčele
U to je vjerovao od toga živio
Franjo Rejc kome sam sličan htio biti
Više nego ikome drugom
U vrijeme u kojem sam bio onaj djetić
Kojeg bi iz Travnika u Knežu slali
Da sam tad bio on da nisam bio ja
Željeznica domotožje i pčele
Bio je život Franje Rejca
A danas više nije
Vlakovi u njegovoj zemlji su stali
Kada je pao komunizam i počeo rat
Nakon rata nisam ušao u vlak
Jugoslavenskih željeznica
Niti željeznica koje su nastale nestajanjem
Jugoslavenskih željeznica
Za pčele nisam imao dobrote ni dara
Bole su me jer su mi poznale strah
Iz mog straha u svoju su polazile smrt
A o domu kada je riječ o domu za kojim
Na jeziku slovenskom njegovom i mom
I mrtav Franjo Rejc tuži
Čekam da narastu cijene nekretnina
Da ga zlom prodam kupcu i da ne odem tamo
Nikada više i da se ne pokajem zbog svojih riječi
Nikada više
Vinogradarska, 18. srpnja 2015.