Zatvoreni krug

Šada se činila djevojkom na mjestu.
Nije se smirila i ostala na tom.
Jednog će je dana proglasit mamom i biće samo takva.
Ljubav će, i šakom i kapom, dijelit po čitavoj porodici.
Naparaćeske, a kad se okrenem i pogledam, sve nas je moglo zapast.

Kada su koljena počela oticati, a leđa savijati se, počastiše je titulom majke.
Smjerna, kakva i jest, volšebno je pehlivanila na užetu koje je pripadalo svima.
Jedino bi svoju brigu isticala kao da je to nešto za istać.
Pa smo i mi, dan-danas, brižni nalik materi.
Al ne ovovremenski i svijeta radi, već više za sebe, u nutrini.

Da smo Bogdom manje.

Praunuka Mia je sa 4 mjeseca prešla granicu da bi vidjela obrise pramajke Šade.
Mia je otvorila svoj krug i zatvorila drugi.
Pramajkine oči su milovale sjajne klikere u glavi “bijele pčele”
i nikakve granice taj flash ne bi razdvojiti mogle.

Ponekada rosna i sunčana jutra, visoko u planinama,
načine slične mijene u ljudima.
Pogledi se spoje i riječi postanu jeftine.
Tada stare, poštene i tople ruke zagrle malo tijelo i s njime cijeli svijet.

U krug radi koga je vrijedilo živjeti.

Omer Ć. Ibrahimagić 15. 03. 2019.