Vjera

Mora da je vjerovao u carstvo
Koje se činilo vječnim
Kada je primio islam
Moj daleki predak
Generacijama su potomci
Potvrđivali tačnost njegove vjere
O tome svjedoči porodično groblje
Na kojem leže više stoljeća unazad
I čukundjed mi, i kurevalo, i askurđel, i kurajber
I oni za koje u jeziku nema imena
Jer ih ne mogu zapamtiti unuci i praunuci
Mora da su bili dobri muslimani moji preci
Čim su im na nišanima onoliki turbani
Zbog njih se oni i krive u zemlji
Jer kamen ne može nositi
Tako teške dokaze ljudske pokornosti
Mora da je vjerovao u carstvo
Koje se činilo vječnim
Moj daleki predak, kažem
Kad je jednoga istog
Zamijenio drugim istim Bogom
Koji se dijeli u tri groblja
1878. godine na Berlinskom kongresu
Odlučeno je da se iz Bosne u Aziju vrati
Odakle je i došlo carstvo
Koje se činilo vječnim
Potomci moga dalekog pretka
Nisu više vjerovali u kraljevstva zemaljska
U bogove im i mnogobrojne svece
Svoga su Boga vratili na nebo
Odakle je u jezik i spušten
Od tada je u svakoj generaciji
Ubijeno u ratovima po nekoliko
Kazazuša i Kazaza zbog pretkove vjere
Pa se ti pitaj: u kakvog to Boga
Vjeruje čovječanstvo
Kad mu odanost dokazuje zločinom