Harun Mehmedinović američki je filmski autor, u potrazi za prvim, “pravim”, dugometražnim igranim filmom. U međuvremenu se bavi različitim oblicima slikovne naracije, ili pripovijedanja pomoću slika: snima kratke filmove (autor je vrlo zapaženog, na festivalima nagrađivanog, filma “In the Name of the Son”), video clipove, dokumentarne zapise uz pomoć onih sprava koje su još nedavno – do prije dvadesetak godina – služile za telefoniranje, i ni u znanstvenofantastičnim romanima nije bilo pretpostavki da bi mogle služiti ičemu drugom osim telefoniranju.
Mehmedinović snima i fotografske nizove, svojevrsne narativne cikluse, u kojima uz pomoć jednoga načelno statičnog žanra nastoji ispričati ili sugerirati priču. Ti radovi su eksperiment, moguća filmska skica, napomena pred buduće snimanje, scenoslijed i storyboard, a zapravo nisu ništa od svega toga, nego su umjetnikov osobni, skoro pa privatni žanr, nešto čime se bavi i čime se može trajno baviti mimo filma i mimo fotografije. Dakle, to su gotova djela, iako su, možda, i priprema za nešto drugo.
Slijedi dio niza, snimljenoga vikend pred obilježavanje godišnjice Jedanaestoga septembra, u sjevernoj Virginiji, na memorijalu posvećenom Američkome građanskom ratu. Premda na Ajfelovom mostu nije pokazan cijeli rad, ovaj njegov fragment također je u funkciji naracije, ili u funkciji onoga što ovaj gledatelj u Mehmedinovićevom radu prepoznaje kao moguću priču.
Veći izbor Harunovih fotografija može se vidjeti na www.bloodhoney.com (mj)
Vizija umirućeg vojnika
Harun Mehmedinović američki je filmski autor, u potrazi za prvim, “pravim”, dugometražnim igranim filmom. U međuvremenu se bavi različitim oblicima slikovne naracije, ili pripovijedanja pomoću slika: snima kratke filmove (autor je vrlo zapaženog, na festivalima nagrađivanog, filma “In the Name of the Son”), video clipove, dokumentarne zapise uz pomoć onih sprava koje su još nedavno – do prije dvadesetak godina – služile za telefoniranje, i ni u znanstvenofantastičnim romanima nije bilo pretpostavki da bi mogle služiti ičemu drugom osim telefoniranju.
Mehmedinović snima i fotografske nizove, svojevrsne narativne cikluse, u kojima uz pomoć jednoga načelno statičnog žanra nastoji ispričati ili sugerirati priču. Ti radovi su eksperiment, moguća filmska skica, napomena pred buduće snimanje, scenoslijed i storyboard, a zapravo nisu ništa od svega toga, nego su umjetnikov osobni, skoro pa privatni žanr, nešto čime se bavi i čime se može trajno baviti mimo filma i mimo fotografije. Dakle, to su gotova djela, iako su, možda, i priprema za nešto drugo.
Slijedi dio niza, snimljenoga vikend pred obilježavanje godišnjice Jedanaestoga septembra, u sjevernoj Virginiji, na memorijalu posvećenom Američkome građanskom ratu. Premda na Ajfelovom mostu nije pokazan cijeli rad, ovaj njegov fragment također je u funkciji naracije, ili u funkciji onoga što ovaj gledatelj u Mehmedinovićevom radu prepoznaje kao moguću priču.
Veći izbor Harunovih fotografija može se vidjeti na www.bloodhoney.com (mj)