Branislav Perković (Sarajevo 1956.) jedan od najboljih ilustratora kojeg je Bosna (BiH) iznjedrila i spada u ponajbolje ilustratore svog vremena u bivšoj Jugoslaviji i zasigurno najbolji kolorista od kako se pojavio na sceni. Kolor mu je raskošan, prepoznatljiv i suptilan – doveden do perfekcije, od tananog sfumata do najdubljeg crnila i kolorita. Ilustracije rađene u tempera tehnici su mu briljantne – vizualizacija predmeta, oblika i prostoraje savršena. Za taj period dostatna su dva-tri primjera (između mnogobrojnih), prvi – naslovnica prvog broja magazina ARKA (1988), drugi – naslovnica (ilustracija urađena 1990.) prvog broja strip revije BOSONA (2015) i treći – ilustracija Minotaur (1990). Sve tri nam pokazuju visok nivo crtačkog i slikarskog umijeća, te za taj period, možemo slobodno zaključiti da po kvaliteti nije zaostajao za najvećim svjetskim imenima ilustracije poput: Frazette, C. J. Jonesa, Boris Valleja etc. Da kojim slučajem nije došlo do disolucije Jugoslavije, ovo danas ne bi bila puka pretpostavka nego činjenično stanje…
Branislav Perković je započeo saradnju sa sarajevskim Malim novinama (list za školu i djecu) sredinom 80-ih prošlog stoljeća, gdje je bio angažovan kao saradnik na ilustracijama. List koji se štampao u tiražu od 400 000 primjeraka i distribuirao širom ex-Yugoslavije. Nešto kratkih autorskih strip uradaka u tehnici tuš-pera sa osobenim grafizmom novog vala objavio je u Spunku i Spunk novostima (specijal Stripoteke 1/1984). Ovoga vrsnog sarajevskog ilustratora pozvala je u drugoj polovini osamdesetih novosadska izdavačka kuća Forum za koju je uradio mnoge ilustracije za naslovnice njihovih izdanja, a za ovu priliku izdvojio bih set naslovnica za ediciju Strip Valijant (meko izdanje).
***
Godine 1990. sam iz najveće štamparije u BiH NIŠRO „OSLOBOĐENJE“ – gdje sam radio deset godina na Hellovim kompjuterima kao Operator na Digisetu i jednu godinu na mjestu likovnog urednika štamparije – prešao u drugi OOUR NIP „Revije PRESS“ na mjesto likovno-grafičkog urednika magazina ARKA. Da bih došao do tog mjesta, izgleda, jedino sam ja, morao završiti Akademiju likovnih umjetnosti (Sarajevo), za razliku od ostalih kolega kojima je bila dostatna srednja škola. Moj mentor, čovjek koji me uveo u svijet grafičkog novinskog dizajna i prijeloma jepoznati sarajevski tehnički urednik i karikaturista Esad Bajramović.
Magazin ARKA
Poslije prvog broja (februar 1988) svi koji smo učestvovali u izradi ovog magazina bili smoimpresionirani naslovnicom čiji je autor Branislav Perković, uključujući i idejnog tvorca magazina ARKA, glavnog i odgovornog urednika Ahmeda Bosnića. Tad sam se prvi put susreo s radom ovog ilustratora. Taj broj i naredni brojevi štampani su u tiražu od 100 000 primjeraka, za tržište cijele Jugoslavije.
Za deseti, jubilarni broj ARKE, trebalo je objaviti naslovnicu čiji je autor ilustracije ponovo Perković. Obzirom da smo bili „kratki“ s rokovima, Eso (Esad Bajramović) mi je predložio da odemo do Grbavice po originalni predložak, do stana ovog mladog i perspektivnog ilustratora. Tad smo se prvi put i vidjeli i upoznali Brane i ja. Na prvu, dopao mi se njegov vedri duh i optimizam uz dostojanstveno i skromno držanje.I takvog ga se sjećam do danas, jer se poslije toga, nažalost, nismo nikad više ni vidjeli niti čuli (Jesmo 25 godina kasnije preko elektronske pošte)…
Ili možda ipakjesmo – još jedanput 1991. na njegovoj izložbi u foajeu kluba Collegium Artisticum gdje sam imao prilku vidjeti originalne ilustracije. Tad sam dobio na poklon katalog-afišu (četiri stranice) A4 formata. Ta afiša će, među rijetkim stvarima, preživjeti u mom stanu na Grbavici II (Kemala Kapetanovića 28/4) cijelu Opsadu Sarajeva…
Ništa nije slučajno!
Ilustracija s te naslovnice i poleđine afiše imaće veliki udio u stvaranju i pokretanju jednog drugog velikog projekta. Dvadesetčetiri godine nakon izložbe i štampanja kataloga-afiše, aprila 2015. Perkovićeva ilustracija krasila je korice prvog broja strip revije BOSONA, časopisa za strip umjetnost- internacionalnog karaktera. Kao da je čekala sve ove godine – koincidencije ne postoje, jer ništa nije slučajno na ovom svijetu. Zahvaljujući savremenim tehnologijama (komunikacijskim sredstvima), putem Interneta i Facebooka, uspostavlili smo ponovo saradnju i prijateljstvo koje traje do danas i trajaće, još dugo, dugo…
A evo podsjetnika na ovu priču preuzetog sa foruma www.stripovi.com
13.06.2013.:
Naslovnica je posebna priča. I vrlo zanimljiva. Naime, kad sam bio 1990/1991.(ne sjećam se) na izložbi (u Collegiumu Artisticumu u Sarajevu), ilustracija kolege (autora naslovnice) Branislava Perkovića od kojeg sam dobio popratni katalog (afisha od 4 strane A4 formata u koloru) koji je stajao kod mene na Grbavici do 1992., kada sam zbog nastale situacije morao izbjeći preko Miljacke na drugu obalu (stranu). Godine 1997. vratim se sa porodicom u stan koji je bio totalno opljačkan i poprilično devastiran…
No, i pored toga ostale su za mene neke vrijedne stvari (porodični album i jedna vrlo vrijedna knjiga “Umjetnost multioriginala” autora Dževada Hoze (mog profesora) i par kataloga sa izložbi, gdje se našao i ovaj od Branislava Perkovića. I eto do danas je ostao u mom posjedu. Kad sam planirao reviju BOSONA, ova ilustracija je bila jedini izbor za prvi broj. Ima u njoj simbolike, snage, ali i likovne ljepote. Uspostavim kontakt sa Perkovićem koji je već odavno u inostranstvu i kažem mu za namjeru. Čovjek se obradovao pravo što je u životu jedan njegov katalog sa te izložbe (i što ga nismo zaboravili). Sa zadovoljstvom mi odobri objavljivanje svoje ilustracije za naslovnu i zamoli me da mu pošaljem skenove ilustracija iz tog kataloga za svoj portfolio što sam i učinio.
Dakle, ilustracija nikada nigdje (osim u katalogu) nije objavljena i ovo je zvanično promocija iste, poslije 22 godine. Ilustacija, kao da je čekala cijelo vrijeme na BOSONU da se objavi. I u drugom broju bit će također lustracija Branislava Perkovića. Ali o tom – potom.:)
***
Strip revija BOSONA
Naime, strip revija BOSONA trebala se pojaviti dvije godine prije nego je izišla. Nije nam bilo suđeno. S razlogom, vjerovatno, dok se sve kockice ne poslože…
Za strip reviju BOSONA specijalno je izradio naslovnicu za 2. broj 2015., a za 8. broj iz 2019. iskoristili smo briljantni fragment njegove ilustracije koja je nastala prije raspada Jugoslavije. S Branislavom Perkovićem za časopis BOSONA #1 urađen je i intervju, tako da su se naši čitaoci upoznali sa životom i radom ovog umjetnika koji je svoju egzistenciju pronašao s druge strane Atlantika.
Karakter Branislava Perkovića
Da se vratimo glavnom junaku naše priče Branislavu Perkoviću, maestru kolorne ilustracije. Još u umjetničkoj školi u Sarajevu izučio je tajne slikarskog „zanata“. Vrijeme provedeno nakon toga bilo je usmjereno prema ilustraciji i stripu.Pripadao je onoj vrsti odabranih ljudi sačinjenih od posebnogkova koja se ne zadovoljava prosječnošću, nego gradi sebi put kvalitetom do samog trona, što je ispravna formula za uspjeh.
Marljivo je radio, učio i vježbao, iz dana u dan, jer je intuitivno znao da je talenat samo pet posto, a sve ostalo mukotrpan rad. I nije se štedio. Kreativnosti i talenta mu nije nedostajalo, pa ipak pristupao je svakom projektu i onom najmanjem – ozbiljno i temeljito. Vrlo brzo se čulo za njega i tako je na preporuku Ahmeta Muminovića krenuo u profesionalne vode printanog medija.
Pa šta ga je to toliko izdvajalo među masom ilustratora ondašnje Jugoslavije; ovom prilikom nećemo se baviti njegovim stripovskim rukopisom niti opusom, nego ćemo se usredsrediti na ilustraciju kao likovnu disciplinu primijenjene umjetnosti. Na tom polju je dao i najveći doprinos.
Stoga, otkrijmo zajedno, najveću snagu ovog umjetnika među stripašima i ilustratorima.
U likovnoj i primijenjenoj umjetnosti osnova svega je crtež. Perkovićev je bio precizan, sugestivan, i hiperealističan. Njegove kompozicije su dobro promišljene, anatomIja i karakter svih predmeta na „slici“ su likovno uvjerljivi i snažni; raskošnom slikarskom paletom udahnuo bi život svakoj ilustraciji. Pa da napravimo analizu prvog od tri njegova djela koje smo odabrali kao najreprezentativnije iz tog njegovog famoznog slikarskog perioda.
Rukopis svojstven slikarima
Sve njegove ilustracije iz ovog perioda, visokog likovnog izraza, rađene su temperom – slikarskom tehnikom (možda čak uz kombinaciju s uljanom bojom). Ova naša prva po redu naslovljena kao „Noeva barka“ objavljena je kao što smo naveli 1988. Kompozicija je postavljena vertikalno, na prednjem planu, dole lijevo je Noe (do pasa) u crveno-ciglastim tonovima hiperealistično urađen u momentu kad se bori sa razbješnjelim vjetrom i valovima. S njegove desne strane je u istoj ravni pramac Arke u oker žutoj do zagasite smb boje kojom s gornje desne strane gradi i glavu psa labradora u profilu, opasnog pogleda i stava, dok na suprotnoj strani u istoj ravni je glava uspaničenog konja u kontra profilu, očiju izbezumljenih od straha i otvorenih čeljusti -u smeđim i oker tonovima, dok je između njih prednji dio glave preplašenog teleta, sličnih smeđih tonova. Zapravo, ovdje se sve ove životinje stapaju jedne s drugima koloritom i magličastim (sfumato), fluidnim prijelazima koje je Branislav Perković vješto ugradio u sliku i to je jedna od bitnih karakteristika njegovog slikarskog rukopisa.Na sredini slike, a iznad glave teleta, viri do njuške dio glave psa Doge, s desnom stranom skroz u sjeni, dok je lijeva osvjetljena. Desno od nje, a iznad glave konja i Noea, smještena je glava crne pume – opasnog predatora. Sve ove životinje se drže skupa i nisu neprijateljski raspoložene jedne naspram drugih, naprotiv, zajedno proživljavaju istu sudbinu. Iznad njih je jarbol koji prati dijagonaluraspoređenih glava životinja, tvoreći trokut na ostatku desnog ugla slike sačinjen odzelenkasto-smeđih tonova golemih valova. Sa lijeve strane slike u uglu ostao je obrnute forme manji trokut, kojeg su zauzeli razbijeni valovi sastavljeni od bjeličaste pjene. Dijagonalu jarbola pod pravim uglom sijeku zategnuta jedra, središnji sastavljen od mornarskih plavo-bijelih pruga po vertikali, dok su ostala dva sa strana sastavljena od zeleno-crnih vertikalnih pruga.
Ovo bi bila opservacija recepijenta na kojeg autor snagom uvjerljivosti i dinamičkom kompozicijom gradi oslikani drevni biblijski motiv. Perković to radi sugestivno i briljantno!
Gorštak
„Gorštak“ (Highlander 2), druga je ilustracija koju smo odabrali za ovu priliku. Kao da je namjerno ovako koncipirana za naslovnicu kataloga, knjige, časopisa ili neke druge printane publikacije, jer je težište priče prebaćeno skroz na desnu stranu, položenog formata. Na njoj je prikazan mlad i odlučan ratnik, u punoj ratnoj spremi čvrstog i odvažnog garda na kamenitom grebenu – sa svojom saputnicom, koja se nalazi odmah iza njega, s njegove desne strane. Njihove duge kose, zastava i oprema (presvlaka) od krzna, talasaju se u istom smjeru, na blagom jesenjem povjetarcu… U lijevoj ruci mu je kaciga metalna, dok desnom rukom drži crvenu zastavu malo ukoso postavljenu. Na njoj su nacrtana dva crna zmaja, jedan ispod drugog u kontra pozi. Na ovoj ilustraciji samo lice gorštakove dame podsjeća na Frazettine ženske likove, sve ostalo nema nikakve veze sa ovim velikanom ilustracije.
Autor naslovnice prvog broja BOSONE svojom slikarskom vještinom nam čak ukazuje i na otrgnut vremenski fragment – za vječnost. Ovdje je kompozicija postavljena horizontalno – podijeljena na dva dijela. Donji dio čini listopadna brezova šuma okupana bojama zlatne jeseni, a gornji – vedro plavetnilo. Svi predmeti i likovi su osunčani. Brezova šuma je u tananim sfumato nanosima, od hiperrealističnih dijelova do apstrahiranih formi. Perković je očito učio i od velikih engleskih majstora pejzaža što je za svaku pohvalu, jer mnogi ilustratori (ali i strip autori i strip crtači) ne razumiju napraviti distinkciju između ilustrativnog karaktera (crteža ili „slike“) i čiste likovnosti. Naš mladi umjetnik je dobro apsolvirao kako teoretsku – kroz povijest umjetnosti – tako i praktičnu nastavu. Gorštaku je do udetalje minuciozno obradio i opredmetio (dao karakter predmetima) korice i dršku mača, do svih bitnih dijelova njegovog metalnog oklopa. Zadržavao se na detaljima na onim mjestima za koje je smatrao da im treba dati hiperealistični tretman, dok je draperiju i krzno apstrahirao širokim ujednačenim potezima i adekvatnim koloritom, gradeći tako volumen blagim prijelazima od najsvjetlijih do najtamnijih tonova. Perković je snagom svog talenta i totalnoj posvećenosti ovom pozivu gradio i izgradio svoj prepoznatljiv rukopis. Njegov kolorit i na ovoj ilustraciji je izvanredan.
Ilustracija ili umjetničko djelo
Minotaurje sa aspekta likovnosti najkvalitetniji rad Branislava Perkovića iz cijelog njegovog opusa (period do 1992.), a najvjerovatnije i do danas. Za prosječnog posmatrača ova je ilustracija iz Perkovićevog opusa, kao i mnoge druge, visokog likovnog izraza, i tu se priča završava. No, za znalca iz domena likovne umjetnosti to nije slučaj, jer ovdje se gubi granica koja diferencira ilustraciju – od primijenjene umjetnosti do umjetničkog djela. Perkoviću je to uspjelo u Minotauru i to nam je sasvim dovoljno (uz prethodne primjere) da ga smjestimo na mjesto koje mu pripada.
Ovo likovno djelo s tehničke i sadržajne strane(žanr), pripada savremenoj umjetnosti hiperealizma (nove figuracije), odnosno neonadrealizma. Dok je slikao ovaj svoj rad, Perković se još „tražio“ – kojim putem poći. U ovom djelu sintetizirao je svo svoje likovno predznanje iz sfere likovne umjetnosti i prenio ga na hamer – bojom i kistom.Da je kojim slučajem, uradio svog Minotaura na velikom slikarskom platnu, Perković bi danas biopoznati bh. slikar i njegove slike bi prošle kroz mnoge galerije širom svijeta…Pa, ipak, iako je Minotaur urađen na malom formatu hamera slikovne strane ne umanjuje mu se na značaju.
Poziv iz velike izdavačke kuće da radi ilustracije za naslovnice njihovih izdanja, uz ljubav prema stripu, je odredilo Perkoviću put ka primijenjenoj umjetnosti za sva vremena…
Minotaur
Uz neosporan crtački i slikarski talenat Perković inteligencijom i pronicljivošću gradi svoj likovni svijet. Pa tako imamo u Minotauru ambivalentni prikaz unutrašnje borbe čovjeka i životinje i mitskog stvorenja, ali i goleme zajedničke sinergije, prvi put na ovakav način hiperrealistično izražene, gdje na slici imamo prikaz izlaska iz pećine razgoropaćenog predatora sa ogromnim ubojitim duplim rogovima i glavama, s tijelom životinje stopljenim s čovječijim, koje nosi ubitačno sječivo u desnoj ruci. Njihove očI su širom otvorene i prijeteće – rastvorenih usta i česljusti s oštrim vampirskim zubima. Opasan nadrealni mitski predator, sugestivno i slikarski vizualiziran – virtuozno od strane Branislava Perkovića.
Kompozicijaje horizontalno postavljena, na mjestu gdje se sijeku imaginarne dijagonale smješteno je čelo sa očima Minotaura. Paleta boja je smirena, od izvora svjetlosti koje dolazi s prednje strane i odozgo, od zasljepujuće bjeline preko sivkasto-plavičastih sfumato prijelaza do tamno modre koja se gubi u desnom gornjem uglu slike. Jako osvjetljena ciglasta predstavlja istovremeno i ulaz u pećinu ili osvijetljen pećinski kameni dio ili pak izdužena leđa opakog predatora…
Dinamična anatomija crteža u ovom radu je savršena, te uz sugestivna skraćenja i smireni kolorit potvrđuju najveću snagu ovog autora. Zato smo i naslovili ovaj esej onako kako to zaslužuje ovaj vrhunski sarajevski umjetnik (u svijetu primijenjene umjetnosti): „Virtuoz boje i kista – Branislav Perković“.
Virtuoz boje i kista – Branislav Brane Perković
Branislav Perković (Sarajevo 1956.) jedan od najboljih ilustratora kojeg je Bosna (BiH) iznjedrila i spada u ponajbolje ilustratore svog vremena u bivšoj Jugoslaviji i zasigurno najbolji kolorista od kako se pojavio na sceni. Kolor mu je raskošan, prepoznatljiv i suptilan – doveden do perfekcije, od tananog sfumata do najdubljeg crnila i kolorita. Ilustracije rađene u tempera tehnici su mu briljantne – vizualizacija predmeta, oblika i prostora je savršena. Za taj period dostatna su dva-tri primjera (između mnogobrojnih), prvi – naslovnica prvog broja magazina ARKA (1988), drugi – naslovnica (ilustracija urađena 1990.) prvog broja strip revije BOSONA (2015) i treći – ilustracija Minotaur (1990). Sve tri nam pokazuju visok nivo crtačkog i slikarskog umijeća, te za taj period, možemo slobodno zaključiti da po kvaliteti nije zaostajao za najvećim svjetskim imenima ilustracije poput: Frazette, C. J. Jonesa, Boris Valleja etc. Da kojim slučajem nije došlo do disolucije Jugoslavije, ovo danas ne bi bila puka pretpostavka nego činjenično stanje…
Branislav Perković je započeo saradnju sa sarajevskim Malim novinama (list za školu i djecu) sredinom 80-ih prošlog stoljeća, gdje je bio angažovan kao saradnik na ilustracijama. List koji se štampao u tiražu od 400 000 primjeraka i distribuirao širom ex-Yugoslavije. Nešto kratkih autorskih strip uradaka u tehnici tuš-pera sa osobenim grafizmom novog vala objavio je u Spunku i Spunk novostima (specijal Stripoteke 1/1984). Ovoga vrsnog sarajevskog ilustratora pozvala je u drugoj polovini osamdesetih novosadska izdavačka kuća Forum za koju je uradio mnoge ilustracije za naslovnice njihovih izdanja, a za ovu priliku izdvojio bih set naslovnica za ediciju Strip Valijant (meko izdanje).
***
Godine 1990. sam iz najveće štamparije u BiH NIŠRO „OSLOBOĐENJE“ – gdje sam radio deset godina na Hellovim kompjuterima kao Operator na Digisetu i jednu godinu na mjestu likovnog urednika štamparije – prešao u drugi OOUR NIP „Revije PRESS“ na mjesto likovno-grafičkog urednika magazina ARKA. Da bih došao do tog mjesta, izgleda, jedino sam ja, morao završiti Akademiju likovnih umjetnosti (Sarajevo), za razliku od ostalih kolega kojima je bila dostatna srednja škola. Moj mentor, čovjek koji me uveo u svijet grafičkog novinskog dizajna i prijeloma je poznati sarajevski tehnički urednik i karikaturista Esad Bajramović.
Magazin ARKA
Poslije prvog broja (februar 1988) svi koji smo učestvovali u izradi ovog magazina bili smo impresionirani naslovnicom čiji je autor Branislav Perković, uključujući i idejnog tvorca magazina ARKA, glavnog i odgovornog urednika Ahmeda Bosnića. Tad sam se prvi put susreo s radom ovog ilustratora. Taj broj i naredni brojevi štampani su u tiražu od 100 000 primjeraka, za tržište cijele Jugoslavije.
Za deseti, jubilarni broj ARKE, trebalo je objaviti naslovnicu čiji je autor ilustracije ponovo Perković. Obzirom da smo bili „kratki“ s rokovima, Eso (Esad Bajramović) mi je predložio da odemo do Grbavice po originalni predložak, do stana ovog mladog i perspektivnog ilustratora. Tad smo se prvi put i vidjeli i upoznali Brane i ja. Na prvu, dopao mi se njegov vedri duh i optimizam uz dostojanstveno i skromno držanje. I takvog ga se sjećam do danas, jer se poslije toga, nažalost, nismo nikad više ni vidjeli niti čuli (Jesmo 25 godina kasnije preko elektronske pošte)…
Ili možda ipak jesmo – još jedanput 1991. na njegovoj izložbi u foajeu kluba Collegium Artisticum gdje sam imao prilku vidjeti originalne ilustracije. Tad sam dobio na poklon katalog-afišu (četiri stranice) A4 formata. Ta afiša će, među rijetkim stvarima, preživjeti u mom stanu na Grbavici II (Kemala Kapetanovića 28/4) cijelu Opsadu Sarajeva…
Ništa nije slučajno!
Ilustracija s te naslovnice i poleđine afiše imaće veliki udio u stvaranju i pokretanju jednog drugog velikog projekta. Dvadesetčetiri godine nakon izložbe i štampanja kataloga-afiše, aprila 2015. Perkovićeva ilustracija krasila je korice prvog broja strip revije BOSONA, časopisa za strip umjetnost- internacionalnog karaktera. Kao da je čekala sve ove godine – koincidencije ne postoje, jer ništa nije slučajno na ovom svijetu. Zahvaljujući savremenim tehnologijama (komunikacijskim sredstvima), putem Interneta i Facebooka, uspostavlili smo ponovo saradnju i prijateljstvo koje traje do danas i trajaće, još dugo, dugo…
A evo podsjetnika na ovu priču preuzetog sa foruma www.stripovi.com
13.06.2013.:
Naslovnica je posebna priča. I vrlo zanimljiva. Naime, kad sam bio 1990/1991.(ne sjećam se) na izložbi (u Collegiumu Artisticumu u Sarajevu), ilustracija kolege (autora naslovnice) Branislava Perkovića od kojeg sam dobio popratni katalog (afisha od 4 strane A4 formata u koloru) koji je stajao kod mene na Grbavici do 1992., kada sam zbog nastale situacije morao izbjeći preko Miljacke na drugu obalu (stranu). Godine 1997. vratim se sa porodicom u stan koji je bio totalno opljačkan i poprilično devastiran…
No, i pored toga ostale su za mene neke vrijedne stvari (porodični album i jedna vrlo vrijedna knjiga “Umjetnost multioriginala” autora Dževada Hoze (mog profesora) i par kataloga sa izložbi, gdje se našao i ovaj od Branislava Perkovića. I eto do danas je ostao u mom posjedu. Kad sam planirao reviju BOSONA, ova ilustracija je bila jedini izbor za prvi broj. Ima u njoj simbolike, snage, ali i likovne ljepote. Uspostavim kontakt sa Perkovićem koji je već odavno u inostranstvu i kažem mu za namjeru. Čovjek se obradovao pravo što je u životu jedan njegov katalog sa te izložbe (i što ga nismo zaboravili). Sa zadovoljstvom mi odobri objavljivanje svoje ilustracije za naslovnu i zamoli me da mu pošaljem skenove ilustracija iz tog kataloga za svoj portfolio što sam i učinio.
Dakle, ilustracija nikada nigdje (osim u katalogu) nije objavljena i ovo je zvanično promocija iste, poslije 22 godine. Ilustacija, kao da je čekala cijelo vrijeme na BOSONU da se objavi. I u drugom broju bit će također lustracija Branislava Perkovića. Ali o tom – potom.:)
***
Strip revija BOSONA
Naime, strip revija BOSONA trebala se pojaviti dvije godine prije nego je izišla. Nije nam bilo suđeno. S razlogom, vjerovatno, dok se sve kockice ne poslože…
Za strip reviju BOSONA specijalno je izradio naslovnicu za 2. broj 2015., a za 8. broj iz 2019. iskoristili smo briljantni fragment njegove ilustracije koja je nastala prije raspada Jugoslavije. S Branislavom Perkovićem za časopis BOSONA #1 urađen je i intervju, tako da su se naši čitaoci upoznali sa životom i radom ovog umjetnika koji je svoju egzistenciju pronašao s druge strane Atlantika.
Karakter Branislava Perkovića
Da se vratimo glavnom junaku naše priče Branislavu Perkoviću, maestru kolorne ilustracije. Još u umjetničkoj školi u Sarajevu izučio je tajne slikarskog „zanata“. Vrijeme provedeno nakon toga bilo je usmjereno prema ilustraciji i stripu. Pripadao je onoj vrsti odabranih ljudi sačinjenih od posebnog kova koja se ne zadovoljava prosječnošću, nego gradi sebi put kvalitetom do samog trona, što je ispravna formula za uspjeh.
Marljivo je radio, učio i vježbao, iz dana u dan, jer je intuitivno znao da je talenat samo pet posto, a sve ostalo mukotrpan rad. I nije se štedio. Kreativnosti i talenta mu nije nedostajalo, pa ipak pristupao je svakom projektu i onom najmanjem – ozbiljno i temeljito. Vrlo brzo se čulo za njega i tako je na preporuku Ahmeta Muminovića krenuo u profesionalne vode printanog medija.
Pa šta ga je to toliko izdvajalo među masom ilustratora ondašnje Jugoslavije; ovom prilikom nećemo se baviti njegovim stripovskim rukopisom niti opusom, nego ćemo se usredsrediti na ilustraciju kao likovnu disciplinu primijenjene umjetnosti. Na tom polju je dao i najveći doprinos.
Stoga, otkrijmo zajedno, najveću snagu ovog umjetnika među stripašima i ilustratorima.
U likovnoj i primijenjenoj umjetnosti osnova svega je crtež. Perkovićev je bio precizan, sugestivan, i hiperealističan. Njegove kompozicije su dobro promišljene, anatomIja i karakter svih predmeta na „slici“ su likovno uvjerljivi i snažni; raskošnom slikarskom paletom udahnuo bi život svakoj ilustraciji. Pa da napravimo analizu prvog od tri njegova djela koje smo odabrali kao najreprezentativnije iz tog njegovog famoznog slikarskog perioda.
Rukopis svojstven slikarima
Sve njegove ilustracije iz ovog perioda, visokog likovnog izraza, rađene su temperom – slikarskom tehnikom (možda čak uz kombinaciju s uljanom bojom). Ova naša prva po redu naslovljena kao „Noeva barka“ objavljena je kao što smo naveli 1988. Kompozicija je postavljena vertikalno, na prednjem planu, dole lijevo je Noe (do pasa) u crveno-ciglastim tonovima hiperealistično urađen u momentu kad se bori sa razbješnjelim vjetrom i valovima. S njegove desne strane je u istoj ravni pramac Arke u oker žutoj do zagasite smb boje kojom s gornje desne strane gradi i glavu psa labradora u profilu, opasnog pogleda i stava, dok na suprotnoj strani u istoj ravni je glava uspaničenog konja u kontra profilu, očiju izbezumljenih od straha i otvorenih čeljusti -u smeđim i oker tonovima, dok je između njih prednji dio glave preplašenog teleta, sličnih smeđih tonova. Zapravo, ovdje se sve ove životinje stapaju jedne s drugima koloritom i magličastim (sfumato), fluidnim prijelazima koje je Branislav Perković vješto ugradio u sliku i to je jedna od bitnih karakteristika njegovog slikarskog rukopisa. Na sredini slike, a iznad glave teleta, viri do njuške dio glave psa Doge, s desnom stranom skroz u sjeni, dok je lijeva osvjetljena. Desno od nje, a iznad glave konja i Noea, smještena je glava crne pume – opasnog predatora. Sve ove životinje se drže skupa i nisu neprijateljski raspoložene jedne naspram drugih, naprotiv, zajedno proživljavaju istu sudbinu. Iznad njih je jarbol koji prati dijagonalu raspoređenih glava životinja, tvoreći trokut na ostatku desnog ugla slike sačinjen od zelenkasto-smeđih tonova golemih valova. Sa lijeve strane slike u uglu ostao je obrnute forme manji trokut, kojeg su zauzeli razbijeni valovi sastavljeni od bjeličaste pjene. Dijagonalu jarbola pod pravim uglom sijeku zategnuta jedra, središnji sastavljen od mornarskih plavo-bijelih pruga po vertikali, dok su ostala dva sa strana sastavljena od zeleno-crnih vertikalnih pruga.
Ovo bi bila opservacija recepijenta na kojeg autor snagom uvjerljivosti i dinamičkom kompozicijom gradi oslikani drevni biblijski motiv. Perković to radi sugestivno i briljantno!
Gorštak
„Gorštak“ (Highlander 2), druga je ilustracija koju smo odabrali za ovu priliku. Kao da je namjerno ovako koncipirana za naslovnicu kataloga, knjige, časopisa ili neke druge printane publikacije, jer je težište priče prebaćeno skroz na desnu stranu, položenog formata. Na njoj je prikazan mlad i odlučan ratnik, u punoj ratnoj spremi čvrstog i odvažnog garda na kamenitom grebenu – sa svojom saputnicom, koja se nalazi odmah iza njega, s njegove desne strane. Njihove duge kose, zastava i oprema (presvlaka) od krzna, talasaju se u istom smjeru, na blagom jesenjem povjetarcu… U lijevoj ruci mu je kaciga metalna, dok desnom rukom drži crvenu zastavu malo ukoso postavljenu. Na njoj su nacrtana dva crna zmaja, jedan ispod drugog u kontra pozi. Na ovoj ilustraciji samo lice gorštakove dame podsjeća na Frazettine ženske likove, sve ostalo nema nikakve veze sa ovim velikanom ilustracije.
Autor naslovnice prvog broja BOSONE svojom slikarskom vještinom nam čak ukazuje i na otrgnut vremenski fragment – za vječnost. Ovdje je kompozicija postavljena horizontalno – podijeljena na dva dijela. Donji dio čini listopadna brezova šuma okupana bojama zlatne jeseni, a gornji – vedro plavetnilo. Svi predmeti i likovi su osunčani. Brezova šuma je u tananim sfumato nanosima, od hiperrealističnih dijelova do apstrahiranih formi. Perković je očito učio i od velikih engleskih majstora pejzaža što je za svaku pohvalu, jer mnogi ilustratori (ali i strip autori i strip crtači) ne razumiju napraviti distinkciju između ilustrativnog karaktera (crteža ili „slike“) i čiste likovnosti. Naš mladi umjetnik je dobro apsolvirao kako teoretsku – kroz povijest umjetnosti – tako i praktičnu nastavu. Gorštaku je do udetalje minuciozno obradio i opredmetio (dao karakter predmetima) korice i dršku mača, do svih bitnih dijelova njegovog metalnog oklopa. Zadržavao se na detaljima na onim mjestima za koje je smatrao da im treba dati hiperealistični tretman, dok je draperiju i krzno apstrahirao širokim ujednačenim potezima i adekvatnim koloritom, gradeći tako volumen blagim prijelazima od najsvjetlijih do najtamnijih tonova. Perković je snagom svog talenta i totalnoj posvećenosti ovom pozivu gradio i izgradio svoj prepoznatljiv rukopis. Njegov kolorit i na ovoj ilustraciji je izvanredan.
Ilustracija ili umjetničko djelo
Minotaur je sa aspekta likovnosti najkvalitetniji rad Branislava Perkovića iz cijelog njegovog opusa (period do 1992.), a najvjerovatnije i do danas. Za prosječnog posmatrača ova je ilustracija iz Perkovićevog opusa, kao i mnoge druge, visokog likovnog izraza, i tu se priča završava. No, za znalca iz domena likovne umjetnosti to nije slučaj, jer ovdje se gubi granica koja diferencira ilustraciju – od primijenjene umjetnosti do umjetničkog djela. Perkoviću je to uspjelo u Minotauru i to nam je sasvim dovoljno (uz prethodne primjere) da ga smjestimo na mjesto koje mu pripada.
Ovo likovno djelo s tehničke i sadržajne strane (žanr), pripada savremenoj umjetnosti hiperealizma (nove figuracije), odnosno neonadrealizma. Dok je slikao ovaj svoj rad, Perković se još „tražio“ – kojim putem poći. U ovom djelu sintetizirao je svo svoje likovno predznanje iz sfere likovne umjetnosti i prenio ga na hamer – bojom i kistom. Da je kojim slučajem, uradio svog Minotaura na velikom slikarskom platnu, Perković bi danas bio poznati bh. slikar i njegove slike bi prošle kroz mnoge galerije širom svijeta… Pa, ipak, iako je Minotaur urađen na malom formatu hamera s likovne strane ne umanjuje mu se na značaju.
Poziv iz velike izdavačke kuće da radi ilustracije za naslovnice njihovih izdanja, uz ljubav prema stripu, je odredilo Perkoviću put ka primijenjenoj umjetnosti za sva vremena…
Minotaur
Uz neosporan crtački i slikarski talenat Perković inteligencijom i pronicljivošću gradi svoj likovni svijet. Pa tako imamo u Minotauru ambivalentni prikaz unutrašnje borbe čovjeka i životinje i mitskog stvorenja, ali i goleme zajedničke sinergije, prvi put na ovakav način hiperrealistično izražene, gdje na slici imamo prikaz izlaska iz pećine razgoropaćenog predatora sa ogromnim ubojitim duplim rogovima i glavama, s tijelom životinje stopljenim s čovječijim, koje nosi ubitačno sječivo u desnoj ruci. Njihove očI su širom otvorene i prijeteće – rastvorenih usta i česljusti s oštrim vampirskim zubima. Opasan nadrealni mitski predator, sugestivno i slikarski vizualiziran – virtuozno od strane Branislava Perkovića.
Kompozicija je horizontalno postavljena, na mjestu gdje se sijeku imaginarne dijagonale smješteno je čelo sa očima Minotaura. Paleta boja je smirena, od izvora svjetlosti koje dolazi s prednje strane i odozgo, od zasljepujuće bjeline preko sivkasto-plavičastih sfumato prijelaza do tamno modre koja se gubi u desnom gornjem uglu slike. Jako osvjetljena ciglasta predstavlja istovremeno i ulaz u pećinu ili osvijetljen pećinski kameni dio ili pak izdužena leđa opakog predatora…
Dinamična anatomija crteža u ovom radu je savršena, te uz sugestivna skraćenja i smireni kolorit potvrđuju najveću snagu ovog autora. Zato smo i naslovili ovaj esej onako kako to zaslužuje ovaj vrhunski sarajevski umjetnik (u svijetu primijenjene umjetnosti): „Virtuoz boje i kista – Branislav Perković“.
Sa., 10.07.2019.