Večeras, u Zadru

Pusto parkiralište, ispred velikoga trgovačkog centra uz autocestu, blizu Zaprešića. Veljača je, zima, ponovo pada snijeg.

Hodamo prema autu, iza sebe čujemo muškarca koji izlazi van i telefonira.

Evo me ispred banke, kaže on. (U trenutku se pokušavam sjetiti postoji li u trgovačkom centru banka.) U Zadru sam, nastavlja, ona banka na trgu, znaš li? Upravo završavam posao, govori, vičući, i ne brine čuje li ga još tko osim onoga s druge strane.

Smijemo se, oraspoložila nas je njegova laž. I još dugo mislimo na tog čovjeka.

A snijeg pada, večernje nebo spušta se na cestu, prestižu nas automobili, kamioni, šleperi. Na čas nam biva toplije. Iako za nas ne zna, onaj s druge strane telefonske veze vjeruje da smo i nas dvoje u Zadru.

Miljenko Jergović 26. 02. 2011.