Valjda na vrijeme

(kao odjek na minijaturu “Autobus kao sudbina“ cijenjenog Predraga Fincija, i kao in memoriam njemačkom piscu Wilhelmu Genazinu, koji je umro 12.12.18.)

Vidim svoj autobus, kako tamo u daljini čeka.
Život mi se čini vjernim i dobrim. Znači, mojim.
Dakle, dalje hodam prema autobusu svojim tempom.
Dišem mirno, ali plinovi odlazećeg autobusa više mi nimalo ne prijaju.
Nema dvojbe, ipak, postupio sam ispravno.
Gledam na ručni sat. Ne radi. Što sam vam rekao?
Sve manje su ruke koje mi iz autobusa mašu.

Rainer Strobelt 18. 12. 2018.