Slušam vijesti na radiju i skoro se razveselim kad ovo čujem: Vlada se dogovorila s bankama oko smanjenja kamate na kredite u švicarskim francima! Vlada je na to pristala jer su banke obećale da neće na Ustavni sud slati tu odredbu. Sve je vrlo hitro, efikasno i brzopotezno, nova se kamata primjenjuje od Nove godine. I sad, jasno je, ali to je jasno već najmanje dvije godine, da se u ovoj zemlji treba bojati tog suda kao samog nečastivog na ulazu na referendumsko mjesto prvog prosinca. Treba strepiti od odluka Ustavnog suda jer one nemaju baš nikakve veze s ovom zemljom, a bojim se niti s njezinim ustavom. Nitko od ljudi koje poznajem, a to je društvo vrlo šaroliko, ne podržava, ne slaže se ili odobrava niti jednu odluku koju je ta ekipa u dugačkim haljinama i iza antipatično visokog stola donijela. Baš nitko. Tako je i Hrvatska vlada ekspresno donijela bilo kakvu odluku samo da to pitanje ne dospije u ruke onih koji bi s njim znali što i kako. Donedavno, ja kao obični pojedinac, netko tko se bavio knjigama i svojom samoćom, nisam niti znao da taj sud postoji, u zadnje vrijeme, bome svako malo imam trenutačna priviđenja Jasne Omejec, Arlovića i njihovih nečujnih haljina koje mi se odnekud naglo približavaju i stavljaju mi onu famoznu ruku na rame. Samo da vam nešto rastumačimo, gospodine Prtenjača, progovara tiho sutkinja Omejec. Ali ja nisam tražio nikakvo tumačenje, krenuo sam po sušenu ovčetinu, baš ste me prenuli. Ivice, bogati, pomirljivo će Mato, zar si baš morao pitati je li po Ustavu bilo i davanje kredita u francima svojevremeno, baš si morao pitati je li ova zemlja suverena, jesmo li mi sud, ili kako si ono pomislio reći: sinekura u haljama? I tako, odem u knjižnicu i posudim tanku knjigu koja se zove Ustav, kad sam je oko ponoći dočitao shvatio sam da se ona po svom sadržaju od hrvatske zbilje razlikuje samo u jednoj parafrazi Milana Kundere koji kaže: Život je drugdje. I Ustav, dodao bih, i on je drugdje.
Ustavni strah
Slušam vijesti na radiju i skoro se razveselim kad ovo čujem: Vlada se dogovorila s bankama oko smanjenja kamate na kredite u švicarskim francima! Vlada je na to pristala jer su banke obećale da neće na Ustavni sud slati tu odredbu. Sve je vrlo hitro, efikasno i brzopotezno, nova se kamata primjenjuje od Nove godine. I sad, jasno je, ali to je jasno već najmanje dvije godine, da se u ovoj zemlji treba bojati tog suda kao samog nečastivog na ulazu na referendumsko mjesto prvog prosinca. Treba strepiti od odluka Ustavnog suda jer one nemaju baš nikakve veze s ovom zemljom, a bojim se niti s njezinim ustavom. Nitko od ljudi koje poznajem, a to je društvo vrlo šaroliko, ne podržava, ne slaže se ili odobrava niti jednu odluku koju je ta ekipa u dugačkim haljinama i iza antipatično visokog stola donijela. Baš nitko. Tako je i Hrvatska vlada ekspresno donijela bilo kakvu odluku samo da to pitanje ne dospije u ruke onih koji bi s njim znali što i kako. Donedavno, ja kao obični pojedinac, netko tko se bavio knjigama i svojom samoćom, nisam niti znao da taj sud postoji, u zadnje vrijeme, bome svako malo imam trenutačna priviđenja Jasne Omejec, Arlovića i njihovih nečujnih haljina koje mi se odnekud naglo približavaju i stavljaju mi onu famoznu ruku na rame. Samo da vam nešto rastumačimo, gospodine Prtenjača, progovara tiho sutkinja Omejec. Ali ja nisam tražio nikakvo tumačenje, krenuo sam po sušenu ovčetinu, baš ste me prenuli. Ivice, bogati, pomirljivo će Mato, zar si baš morao pitati je li po Ustavu bilo i davanje kredita u francima svojevremeno, baš si morao pitati je li ova zemlja suverena, jesmo li mi sud, ili kako si ono pomislio reći: sinekura u haljama? I tako, odem u knjižnicu i posudim tanku knjigu koja se zove Ustav, kad sam je oko ponoći dočitao shvatio sam da se ona po svom sadržaju od hrvatske zbilje razlikuje samo u jednoj parafrazi Milana Kundere koji kaže: Život je drugdje. I Ustav, dodao bih, i on je drugdje.