Moj rođak Perkan, Petar Karivan, triput je išao biskupu Strossmayeru u Đakovo.

Vodio ga je fra Grgo Martić da biskupu uz gusle opjeva život u kreševskome kraju, vjeru Bošnjaka i povijest bosansku. Strossmayeru se plaho svidio, a bit će i da ga je štogod naučio o tom svijetu, njegovoj naravi i običajima, tako da su posjete ponavljane.

O ovome je Perkan vazda pričao kad bi mu spomenuli njegova putovanja s fra Grgom u Đakovo:

Jednoga jutra, kaže, oko njegove postelje okupilo se sve živo iz samostana, biskupova pratnja, njegovi pomoćnici i savjetnici, svećenici i redovnici, ama svi, osim presvijetloga, pa stoje nadvijeni, nekom se čudu čude, i sve šapću kao da su ustrašeni da bi ih netko mogao čuti.

Kad šta, gledaju uš, kako lazi preko Perkanove postelje.

Većega čuda moj davni rođak u životu nije doživio: da se ljudi tako mogu čuditi jednoj običnoj vaški.

Bit će da ni oni u Đakovu nikada nisu vidjeli većega čuda od guslara Perkana, Petra Karivana i njegove kreševske uši.

Svako čudo ima dvije strane. Nema onoga koji bi im se objema čudio.

Miljenko Jergović 23. 08. 2011.