Zahvaljujem se od srca, vama koji ne dođoste da ovo nevješto slovo ne čujete, jer očajan sam govornik, barem tako mislim, budući da govore nikada držao nisam, pa stoga retoriku nisam ni vježbao, ovo će prvi put da mi bude, ali ja sam nespreman, nemam ni bilješke, kamoli koncept za ono što vam, u stvari, i ne želim kazivati, jer ama baš ništa nemam nikom od vas da saopćim i, štaviše, grstim se nad tom situacijom u kojoj ja ću da govorim, a vi da se cerite dok bijedno zamuckujem i nemušto jezikom zaplićem, pri tom na teške muke stavljajući one što trebaju simultano da prevode ovu sintaksu turobnu koja vjerno odražava nesuvislu misao moju, zapravo besmisao, o kojem sam prisiljen da vam zborim, iako svakoga od vas ponaosob i sve zajedno strastveno prezirem, ali i duboko poštujem isključivo stoga što niste došli da me slušate, jer morao bih vam priznati da vama ni po jednome obilježju ne pripadam, da vaša zla nisu i moja božanstva, da odbacujem nacije i države koje ruljom vas beslovesnom čine, da se ne klanjam vašim herojima niti plačem za njihovim žrtvama, i da sam neizrecivo tužan već i zbog toga što se iz vašeg speciesa ne mogu ispisati i u neku drugačiju, recimo u skitalačku pseću jedinku prometnuti, toliko od mene, i hvala vam na pažnji, a sada vas još jedino molim da me izvolite kamenovati, makar i virtualno, pa da ostanemo što jeste vi i što jesam ja, jer ako bi i jedan zapljeskao, na suicidnu pomisao taj bi me odmah naveo
Urbi et orbi
(Stenogram neodržanoga govora)
Zahvaljujem se od srca, vama koji ne dođoste
da ovo nevješto slovo ne čujete, jer očajan sam
govornik, barem tako mislim, budući da govore
nikada držao nisam, pa stoga retoriku nisam ni
vježbao, ovo će prvi put da mi bude, ali ja sam
nespreman, nemam ni bilješke, kamoli koncept
za ono što vam, u stvari, i ne želim kazivati, jer
ama baš ništa nemam nikom od vas da saopćim
i, štaviše, grstim se nad tom situacijom u kojoj
ja ću da govorim, a vi da se cerite dok bijedno
zamuckujem i nemušto jezikom zaplićem, pri
tom na teške muke stavljajući one što trebaju
simultano da prevode ovu sintaksu turobnu
koja vjerno odražava nesuvislu misao moju,
zapravo besmisao, o kojem sam prisiljen da
vam zborim, iako svakoga od vas ponaosob
i sve zajedno strastveno prezirem, ali i duboko
poštujem isključivo stoga što niste došli da me
slušate, jer morao bih vam priznati da vama ni
po jednome obilježju ne pripadam, da vaša zla
nisu i moja božanstva, da odbacujem nacije
i države koje ruljom vas beslovesnom čine,
da se ne klanjam vašim herojima niti plačem
za njihovim žrtvama, i da sam neizrecivo
tužan već i zbog toga što se iz vašeg speciesa
ne mogu ispisati i u neku drugačiju, recimo
u skitalačku pseću jedinku prometnuti, toliko
od mene, i hvala vam na pažnji, a sada vas
još jedino molim da me izvolite kamenovati,
makar i virtualno, pa da ostanemo što jeste
vi i što jesam ja, jer ako bi i jedan zapljeskao,
na suicidnu pomisao taj bi me odmah naveo
(5.8.2023.)