Od crkve i zadnjih kamenih bašti silazimo
na dokove. Ovdje se, kažeš, mogu iznajmiti
brodice i lađe sa bijelim jedrima koja smo
ko djeca vješto crtali premda ih nismo
u zbilji vidjeli i može se za po dana
arhipelag oploviti. Možda se mogu
iznajmiti i ovi snažni nordijski mužjaci
čije su oči vedrije od vode uz koju paće
i izlažu atletska prsa, spolovila, tetovaže.
“Želim da se kupam u tvojim očima”.
I to me štrecne i zasrami. Ko što me zasrami
mučno štrecanje kad god kakav talas brepi
o krš priobalni. Uvijek sam se bojao vode.
Uvijek sam mrzeo more. Mrzim takođe i mitove
oko mora domišljane. Antropofagi, šamani,
nemani. Sirovi i (stoga) surovi Bogovi.
“Na ovom ostrvlju (Olaus Magnus) mještani
žive od krvavih brodoloma koje uz svoje
obale naprave”. Po Adamu od Bremena,
može se odavde, uz vjetar povoljni,
i do Thule doploviti – zemlje s onu stranu znanja,kako je naziva jedan mlađi putopisac
kojeg su nalični strahovi slomili.
Voda je sad plića i dno se nazire. Sitne ribe
poput igli probadaju vreće mjesečastog
mulja. Osvrćeš se, gacaš prema glasovima,
podižući suknju poviše stražnjice; otočić
s blagom što pljacuka u plićaku
čekajući da neman izroni…
Ultima Thule
Od crkve i zadnjih kamenih bašti silazimo
na dokove. Ovdje se, kažeš, mogu iznajmiti
brodice i lađe sa bijelim jedrima koja smo
ko djeca vješto crtali premda ih nismo
u zbilji vidjeli i može se za po dana
arhipelag oploviti. Možda se mogu
iznajmiti i ovi snažni nordijski mužjaci
čije su oči vedrije od vode uz koju paće
i izlažu atletska prsa, spolovila, tetovaže.
“Želim da se kupam u tvojim očima”.
I to me štrecne i zasrami. Ko što me zasrami
mučno štrecanje kad god kakav talas brepi
o krš priobalni. Uvijek sam se bojao vode.
Uvijek sam mrzeo more. Mrzim takođe i mitove
oko mora domišljane. Antropofagi, šamani,
nemani. Sirovi i (stoga) surovi Bogovi.
“Na ovom ostrvlju (Olaus Magnus) mještani
žive od krvavih brodoloma koje uz svoje
obale naprave”. Po Adamu od Bremena,
može se odavde, uz vjetar povoljni,
i do Thule doploviti – zemlje s onu stranu
znanja, kako je naziva jedan mlađi putopisac
kojeg su nalični strahovi slomili.
Voda je sad plića i dno se nazire. Sitne ribe
poput igli probadaju vreće mjesečastog
mulja. Osvrćeš se, gacaš prema glasovima,
podižući suknju poviše stražnjice; otočić
s blagom što pljacuka u plićaku
čekajući da neman izroni…
(23/7-06/8 09)