Avlija s ključalom glinom u podini. Tri suhe krošnje bagremove i pod njima – konji. Konji koji drijemaju i mokre. Kad kiša pada ogrću ih ponjavama koje ispuštaju boje.
Jahudijsko groblje u burjanu. (Mramorne glave, kao dinje, zru okolo u gomili). Dalevere, dalge, divanije. Derviši* što taje pod kamdžijom.
Godina je, mislim, 1963, a godišnje doba jesen. Dobjegli smo davno iz Bihora ali nam vasike još uvijek nema. Otac nadniči kod Beća molera, majku je sušica nagrdila. O smrti, o srebroljupče, zašto nas bar jednom nisi poštedela, pjeva danima moja luda strina. Topi se vosak. Grade se zapisi. Vonja mišinjak iz hlebnih mešina.
(2012/13)
*
Derviši – dječja igračka; drvena čigra, u čiji se kupasti vršak ukiva ekser, kako bi se bolje obrtala. Derviš se obrće/”tera” tako što se šiba minijaturnom kamdžijom.
Ulica Gornji Aleksinac
(1962-1963)
_____________________Za Džin
Avlija s ključalom glinom u podini.
Tri suhe krošnje bagremove
i pod njima – konji. Konji koji drijemaju
i mokre. Kad kiša pada ogrću ih
ponjavama koje ispuštaju boje.
Jahudijsko groblje u burjanu.
(Mramorne glave, kao dinje, zru okolo
u gomili). Dalevere, dalge,
divanije. Derviši* što taje pod kamdžijom.
Godina je, mislim, 1963, a godišnje
doba jesen. Dobjegli smo davno iz Bihora
ali nam vasike još uvijek nema. Otac nadniči
kod Beća molera, majku je sušica nagrdila.
O smrti, o srebroljupče, zašto nas bar jednom
nisi poštedela, pjeva danima moja luda
strina. Topi se vosak. Grade se zapisi.
Vonja mišinjak iz hlebnih mešina.
(2012/13)
*
Derviši – dječja igračka; drvena čigra, u čiji se kupasti vršak ukiva ekser, kako bi se bolje obrtala. Derviš se obrće/”tera” tako što se šiba minijaturnom kamdžijom.