Svijet je, kažu, zabrinut. Na aerodromu gužva, svi avioni su puni, prazne se veleposlanstva i konzulati, ljudi odlaze. S druge ih strane dočekuju televizijske ekipe. Kako je bilo u paklu Kaira, mlada novinarka pita, a glas joj ispunjen uzbuđenjem i ponosom. Na trenutak, barem, osjeća se kao da radi na CNN-u. I već nekoliko milijuna ljudi ispred televizijskih ekrana u istome času zaustavlja dah. Svijet je zabrinut, pa bi i oni da budu zabrinuti. I doista, već su zabrinuti za sav taj narod, za turiste, diplomate i putnike namjernike, koji upravo sad žure prema aerodromu. A na aerodromu gužva, svi avioni su puni, prazni se Kairo, ljudi odlaze. Dočekuju ih televizijske ekipe…
Ali što je s onima koji ostaju, s onima koji nemaju kamo, jer su tu rođeni? Što je s onima koji nas gledaju sa druge strane, kao da su već legli u svoje grobove, ili se za nas nikada nisu ni rodili?
U paklu Kaira
Svijet je, kažu, zabrinut. Na aerodromu gužva, svi avioni su puni, prazne se veleposlanstva i konzulati, ljudi odlaze. S druge ih strane dočekuju televizijske ekipe. Kako je bilo u paklu Kaira, mlada novinarka pita, a glas joj ispunjen uzbuđenjem i ponosom. Na trenutak, barem, osjeća se kao da radi na CNN-u. I već nekoliko milijuna ljudi ispred televizijskih ekrana u istome času zaustavlja dah. Svijet je zabrinut, pa bi i oni da budu zabrinuti. I doista, već su zabrinuti za sav taj narod, za turiste, diplomate i putnike namjernike, koji upravo sad žure prema aerodromu. A na aerodromu gužva, svi avioni su puni, prazni se Kairo, ljudi odlaze. Dočekuju ih televizijske ekipe…
Ali što je s onima koji ostaju, s onima koji nemaju kamo, jer su tu rođeni? Što je s onima koji nas gledaju sa druge strane, kao da su već legli u svoje grobove, ili se za nas nikada nisu ni rodili?