U našoj avliji je naša nesreća

Hiljadudevestodevedesetdruge u našu avliju pade granata
i ubi komšiju Omera, koji se u svojoj brijao.
Nakon dženaze, Naza, Omerova žena, reče majci
kako ni za koga od naše familije ne želi da čuje
jer je naš geler, nama namijenjen
ubio njenog muža.

Dvadeset godina kasnije umrije Naza
a da s majkom ne progovori, ni jednu jedinu riječ.
Umrije od starosti
a majci bi lakše tek kad na smrtovnici pročita njeno godište
i saznade da je umrla žena, od nje skoro dvije godine starija.
Jer kako kaže
ne bi mogla ukabuliti još jednu smrt
koja bere u tuđoj avliji
tuđe jabuke.