(Á la Konstantin Kavafi: »U crkvi«) Posvećeno Mirsadu Ćemanu
Volim džamiju, i njene svete arapske ajete, lijepe levhe i arabeske, raskošni luster pod kupolom kojom je dočaran zvjezdani svod, urese u mihrabu i strme basamke mimbere, tespihe, u peštahte brižno složene mushafe, spiralu koja kao duh u tijelu ide uz munaru
Milozvučnim mekamom pozvani sa šerefe, u njezin opojni spokoj skrušeni kada stupe i u safove se kao jedan postroje muslimani, pa, zatim, vođeni svečanim glasom imama, po perzijskim ćilimima i postekijama nice, kao otkosi po poljanama na sedždu padnu, ti pravovjerni insani u predanom su transu
Kad okončaju još jednu spiritualnu seansu, pa nanovo osmotre vatre Sunca božanskog, misli se roje u slavi bosanskoislamske rase, na odlasku poselame se i onda, svaki za se, ozareni snatre, uz naslijeđe naše osmansko
U džamiji
(Á la Konstantin Kavafi: »U crkvi«)
Posvećeno Mirsadu Ćemanu
Volim džamiju, i njene svete arapske ajete,
lijepe levhe i arabeske, raskošni luster pod
kupolom kojom je dočaran zvjezdani svod,
urese u mihrabu i strme basamke mimbere,
tespihe, u peštahte brižno složene mushafe,
spiralu koja kao duh u tijelu ide uz munaru
Milozvučnim mekamom pozvani sa šerefe,
u njezin opojni spokoj skrušeni kada stupe
i u safove se kao jedan postroje muslimani,
pa, zatim, vođeni svečanim glasom imama,
po perzijskim ćilimima i postekijama nice,
kao otkosi po poljanama na sedždu padnu,
ti pravovjerni insani u predanom su transu
Kad okončaju još jednu spiritualnu seansu,
pa nanovo osmotre vatre Sunca božanskog,
misli se roje u slavi bosanskoislamske rase,
na odlasku poselame se i onda, svaki za se,
ozareni snatre, uz naslijeđe naše osmansko