Kada je saznao za prokletstvo upućeno njezinoj lijepoj kćeri, kralj je naredio da se spale sva vretena u njegovome kraljevstvu. Jedan je to od onih velikih, grandioznih pokušaja da se izbjegne sudbini. A svaki je uzaludan, jer koliko god da je vreteno danas nepotreban i rijedak predmet, antikvitet, izložak u muzeju starina, etnološka i folklorna rijetkost, na svijetu nema tako moćnog vladara koji bi bio u stanju uništiti sva vretena, jer bi uz to morao uništiti i svaku misao o vretenu. Jer kako bi kralj spalio jedno vreteno, iz misli o zabranjenom predmetu bi se na drugome kraju kraljevstva sagradila dva nova vretena.
Sve dok se na jedno od njih ne ubode nesretna Trnoružica. Ona je na svoje vreteno naišla u dubokoj šumi, kod neke dobre i priproste žene koja nije znala za zabranu vretena, a kamoli za Trnoružicinu kletvu.
Sudbina je pokrenuta iz sitnice i iz nesretnog slučaja. Kada se rodila djevojčica, šest je dobrih vila stiglo na babine, da je zasipaju svojim vilinskim blagoslovima. A onda je stigla i ona nepozvana vila, uvrijeđena što su na nju zaboravili, i proklela Trnoružicu. Prije nego što navrši šesnaesti rođendan, predskazala je djevojčici, ubost će se na vreteno i zauvijek zaspati.
Tako je uvrijeđena vila kazala starome kralju, i nije bilo načina da ju se umilostivi. Ali onda se pojavila i sedma – ili je to već osma – vila, ona na koju su svi zaboravili i koja uvijek kasni, da ublaži kletvu. Neće Trnoružica zauvijek usnuti, nego će spavati stotinu godina, i onda se probuditi u vremenu bez živih suvremenika. Ili će je poljupcem buditi lijepi kraljević iz dalekog carstva.
Sedma je vila mogućom učinila priču o Trnoružici. Da nije bilo nje, bajka bi se svela na nesretni slučaj, na vijest iz crne kronike: šesnaestogodišnjakinja je pala u duboku komu i nije se više budila. Tragedija u kraljevoj obitelji!
Ali od sedme je vile važnija ona prekobrojna, nepozvana vila. Zbog vlastite je povrijeđenosti učinila zlo koje je nadraslo povijest i ušlo u bajku i u legendu. A sve bi drukčije bilo da je kraljeva kancelarija bole funkcionirala, da su tajnici i tajnice radili svoj posao, i da je svim vilama u kraljevstvu stigao jednak poziv. Vila koja je bacila prokletstvo na Trnoružicu bila zla. Ili je bila jednako zla kakva bi mogla postati svaka od vila, e kada joj ne bi stigao poziv na kraljevske babine. Vile su hirovita stvorena. Otuda potječe njihova moć.
Trnoružica će steći narav i karakter, postat će osoba o kojoj možemo razgovarati i kojoj možemo suditi kao što sudimo svim drugima i samima sebi, tek nakon što ova bajka dođe svome kraju, tek nakon što je lijepi kraljević probudi svojim poljupcem. Prije toga je sve bilo san, strah i roditeljska briga. I onaj trenutak znatiželje u kojemu se nabola na vreteno. U znatiželji je bila Trnoružicina sudbina.
Na kraju je, kaže bajka, pošla za onim koji ju je probudio. I živjeli su tako sretni i zadovoljni sve dok ih smrt nije rastavila. Ali o onoj najvažnijoj, o sedmom vili koja uvijek kasni, nije bilo više ni riječi. Iako bi se o njoj mogla ispričati prava priča. Samo ona, naime, od svih vila ne bi jednako onako reagirala da je nisu pozvali na babine. Njezin je karakter u kašnjenju.
Trnoružica
Imaginarni prijatelj/43
Kada je saznao za prokletstvo upućeno njezinoj lijepoj kćeri, kralj je naredio da se spale sva vretena u njegovome kraljevstvu. Jedan je to od onih velikih, grandioznih pokušaja da se izbjegne sudbini. A svaki je uzaludan, jer koliko god da je vreteno danas nepotreban i rijedak predmet, antikvitet, izložak u muzeju starina, etnološka i folklorna rijetkost, na svijetu nema tako moćnog vladara koji bi bio u stanju uništiti sva vretena, jer bi uz to morao uništiti i svaku misao o vretenu. Jer kako bi kralj spalio jedno vreteno, iz misli o zabranjenom predmetu bi se na drugome kraju kraljevstva sagradila dva nova vretena.
Sve dok se na jedno od njih ne ubode nesretna Trnoružica. Ona je na svoje vreteno naišla u dubokoj šumi, kod neke dobre i priproste žene koja nije znala za zabranu vretena, a kamoli za Trnoružicinu kletvu.
Sudbina je pokrenuta iz sitnice i iz nesretnog slučaja. Kada se rodila djevojčica, šest je dobrih vila stiglo na babine, da je zasipaju svojim vilinskim blagoslovima. A onda je stigla i ona nepozvana vila, uvrijeđena što su na nju zaboravili, i proklela Trnoružicu. Prije nego što navrši šesnaesti rođendan, predskazala je djevojčici, ubost će se na vreteno i zauvijek zaspati.
Tako je uvrijeđena vila kazala starome kralju, i nije bilo načina da ju se umilostivi. Ali onda se pojavila i sedma – ili je to već osma – vila, ona na koju su svi zaboravili i koja uvijek kasni, da ublaži kletvu. Neće Trnoružica zauvijek usnuti, nego će spavati stotinu godina, i onda se probuditi u vremenu bez živih suvremenika. Ili će je poljupcem buditi lijepi kraljević iz dalekog carstva.
Sedma je vila mogućom učinila priču o Trnoružici. Da nije bilo nje, bajka bi se svela na nesretni slučaj, na vijest iz crne kronike: šesnaestogodišnjakinja je pala u duboku komu i nije se više budila. Tragedija u kraljevoj obitelji!
Ali od sedme je vile važnija ona prekobrojna, nepozvana vila. Zbog vlastite je povrijeđenosti učinila zlo koje je nadraslo povijest i ušlo u bajku i u legendu. A sve bi drukčije bilo da je kraljeva kancelarija bole funkcionirala, da su tajnici i tajnice radili svoj posao, i da je svim vilama u kraljevstvu stigao jednak poziv. Vila koja je bacila prokletstvo na Trnoružicu bila zla. Ili je bila jednako zla kakva bi mogla postati svaka od vila, e kada joj ne bi stigao poziv na kraljevske babine. Vile su hirovita stvorena. Otuda potječe njihova moć.
Trnoružica će steći narav i karakter, postat će osoba o kojoj možemo razgovarati i kojoj možemo suditi kao što sudimo svim drugima i samima sebi, tek nakon što ova bajka dođe svome kraju, tek nakon što je lijepi kraljević probudi svojim poljupcem. Prije toga je sve bilo san, strah i roditeljska briga. I onaj trenutak znatiželje u kojemu se nabola na vreteno. U znatiželji je bila Trnoružicina sudbina.
Na kraju je, kaže bajka, pošla za onim koji ju je probudio. I živjeli su tako sretni i zadovoljni sve dok ih smrt nije rastavila. Ali o onoj najvažnijoj, o sedmom vili koja uvijek kasni, nije bilo više ni riječi. Iako bi se o njoj mogla ispričati prava priča. Samo ona, naime, od svih vila ne bi jednako onako reagirala da je nisu pozvali na babine. Njezin je karakter u kašnjenju.