Nije protivnik vlastima, on je protivnost.
Svemoći suprotstavlja nemoć, drugu jednu volju.
Nije opozicija, koje nema, nego je antipod.
Vlasti se gomilaju po središtima, a kod njega prostora na volju,
protivnost je široka, ozloglašena, raspršena.
Kad sretne nekog sebi sličnog, uspostavlja republiku
temeljenu na stisku ruke, grad
bez gradonačelnika, policije, sudca, burze.
Osvježi ga svaki glas vlastima antipatičan,
ali revoluciji kaže: premalo,
put pod noge, podrivati nije dovoljno,
iz prsa valja iskorijeniti, iz disanja
želju da se prihvati vlast, u protivnom sve ide ispočetka.
Protivnost ima samo jedan članak u ustavu,
svakome činiti ono što bi se htjelo po sebi.
Allons enfants
Dok je Europa stojala i gledala, vi ste stojali tamo
da budete pridruženi građani Bosne, njezinih građana između dviju vatri,
Kad Europa nije ni gledala vi ste bili nos,
sluh, okus, dodir i vid tog odsutnog kontinenta.
Ako postoji šesto čulo, sažetak tih pet,
onda je to milosrđe, zaimača naklonosti, gnjeva, poleta.
U godinama povratka rata u Europu
bilo je važno biti tamo, u nevolji oštećenih strana.
pridružili ste se gomili zatočenih,
da priteknete broju, ojačate nakovanj
između granata i čeljadi, između pušaka i tjelesa,
podijelite nišan na čovjeka.
U Sarajevo se ulazilo kroz podzemni rov
natrpanih krijumčarskih naprtnjača,
nosači šećera, brašna, rumenila za osmijehe,
obilje kalorija da izdrži se opsada.
Vi ste bili allons enfants,
slobodni bez izbora da stojite na prozoru,
slobodni da ostavite zaprepaštene obitelji,
uskrse, božiće, ljetovanja dopuste, o vlastitom trošku,
bez državnih daščara, rasipnika javne boli.
Vi ste bili oni slobodni da pođete tamo gdje treba biti.
Boriti se za Madrid bijaše zadaća zadana roditeljima,
poći u Bosnu bila je naša,
vi ste bili ono mi, bezlična zamjenica bratstva.
Bilješka o Ernestu
Učinio je pravu stvar, htio je to nastaviti,
dugo živjeti, ne postati heroj.
Zasadio je slobodu na jednom od otoka u Karipskome moru,
prvi socijalizam na Antlantiku.
Umjeti užgati oganj bez širenja dima,
marširati noću, o svojim drugovima reče:
“Lanac nije izdržljiviji od svoje najslabije karike”.
Poštovao je kod svojih slabost, pretpostavku vrednote.
Spavao je na otvorenom u gustišu šume i zvijezda,
studirao je medicinu, dohvatio se oružja
što je možda proturječje.
Na nekim je fotografijama svježe obrijan, na ponekoj se smiješi,
na posljednjoj je Mantegnin Krist prostrt polugol.
Izdali su ga, jer izdajstvo je smrt u tridesetoj.
Jedna žena ga je osvetila, pucajući na stanovitog Quintanilla
u jednom od bolivijskih konzulata u Europi.
“Usted es el señor Barranquilla?”
“No, yo soy Quintanilla”
“Buoeno” pa je zapucala u nj.
Njezino ime, Monika Erti, zaslužuje ovo mjesto u dnu ove bilješke
koja završava ovako: “Lijepo je kad vas osveti žena”.
Triptih dobrodošlice
Don Kihotov manifest
Nije protivnik vlastima, on je protivnost.
Svemoći suprotstavlja nemoć, drugu jednu volju.
Nije opozicija, koje nema, nego je antipod.
Vlasti se gomilaju po središtima, a kod njega prostora na volju,
protivnost je široka, ozloglašena, raspršena.
Kad sretne nekog sebi sličnog, uspostavlja republiku
temeljenu na stisku ruke, grad
bez gradonačelnika, policije, sudca, burze.
Osvježi ga svaki glas vlastima antipatičan,
ali revoluciji kaže: premalo,
put pod noge, podrivati nije dovoljno,
iz prsa valja iskorijeniti, iz disanja
želju da se prihvati vlast, u protivnom sve ide ispočetka.
Protivnost ima samo jedan članak u ustavu,
svakome činiti ono što bi se htjelo po sebi.
Allons enfants
Dok je Europa stojala i gledala, vi ste stojali tamo
da budete pridruženi građani Bosne, njezinih građana između dviju vatri,
Kad Europa nije ni gledala vi ste bili nos,
sluh, okus, dodir i vid tog odsutnog kontinenta.
Ako postoji šesto čulo, sažetak tih pet,
onda je to milosrđe, zaimača naklonosti, gnjeva, poleta.
U godinama povratka rata u Europu
bilo je važno biti tamo, u nevolji oštećenih strana.
pridružili ste se gomili zatočenih,
da priteknete broju, ojačate nakovanj
između granata i čeljadi, između pušaka i tjelesa,
podijelite nišan na čovjeka.
U Sarajevo se ulazilo kroz podzemni rov
natrpanih krijumčarskih naprtnjača,
nosači šećera, brašna, rumenila za osmijehe,
obilje kalorija da izdrži se opsada.
Vi ste bili allons enfants,
slobodni bez izbora da stojite na prozoru,
slobodni da ostavite zaprepaštene obitelji,
uskrse, božiće, ljetovanja dopuste, o vlastitom trošku,
bez državnih daščara, rasipnika javne boli.
Vi ste bili oni slobodni da pođete tamo gdje treba biti.
Boriti se za Madrid bijaše zadaća zadana roditeljima,
poći u Bosnu bila je naša,
vi ste bili ono mi, bezlična zamjenica bratstva.
Bilješka o Ernestu
Učinio je pravu stvar, htio je to nastaviti,
dugo živjeti, ne postati heroj.
Zasadio je slobodu na jednom od otoka u Karipskome moru,
prvi socijalizam na Antlantiku.
Umjeti užgati oganj bez širenja dima,
marširati noću, o svojim drugovima reče:
“Lanac nije izdržljiviji od svoje najslabije karike”.
Poštovao je kod svojih slabost, pretpostavku vrednote.
Spavao je na otvorenom u gustišu šume i zvijezda,
studirao je medicinu, dohvatio se oružja
što je možda proturječje.
Na nekim je fotografijama svježe obrijan, na ponekoj se smiješi,
na posljednjoj je Mantegnin Krist prostrt polugol.
Izdali su ga, jer izdajstvo je smrt u tridesetoj.
Jedna žena ga je osvetila, pucajući na stanovitog Quintanilla
u jednom od bolivijskih konzulata u Europi.
“Usted es el señor Barranquilla?”
“No, yo soy Quintanilla”
“Buoeno” pa je zapucala u nj.
Njezino ime, Monika Erti, zaslužuje ovo mjesto u dnu ove bilješke
koja završava ovako: “Lijepo je kad vas osveti žena”.
Priredio i s talijanskog preveo Tvrtko Klarić