Tvoja ratna kruna od bodljikave žice
Služila mi je kao radio antena,
Poklopac klavira bješe zamka za ptice
I prosvirane “noći od bijelog satena”;
A to što je ostalo od onog Sarajeva
Mapa je izgubljenih roditeljskih rajeva.
Tamo gdje sam vidio Velikog medvjeda
Sad su razdrndana zaprežna Kola,
Herino mlijeko od Heraklovog ujeda
Kumova je slama u štali kraj vola.
A to što ostade od Kulina i Zmajeva
Slijepa je mapa izgubljenih rajeva.
Sjenka sam onog negdašnjeg mladića
Koga sada vidim s novog sprata čistilišta,
Miljacka drobi uštap u bezbroj komadića
Dok gore se sami ko kumir sred svetilišta.
A to što me tišti, dok mislim na Berđajeva,
Mapa je iznajmljenih pradjedovskih rajeva.
Zubarskim kliještima sam čupao iz sebe
Zloćudni gen Samaela neandartalca,
Sad ga puštam da kandžama iznutra grebe,
Bez njega bih bio kao pčela bez žalca.
A to što me grebe, na kraju krajeva,
Greben je sa mape praotačkih rajeva.
IZ ZELENE FOTELJE
Imam vrtoglavicu od sunčevog ringišpila:
Godine premeću karte starog i novog špila
Kad ukrste se orbite Marsa i Venere
Od Zemljinog kan-kana se zvijeri unezvijere.
Stihovi izbljuvani iz bolesne džigerice
Ne prate melodiju s onogrobne matrice,
Tamo gdje ‘tamna tvar’ svijetli poput negativa
Ko Indrina mreža razapeta bez stativa.
U otkucajima zidnog sata poznajem znamenja
Klatna što se njiše između smrti i rođenja.
Breza u dvorištu zgrade mi postade mladenka,
Jedno smo drugim ovijeni ko zavojnica DNK.
Od kakvog to alkohola danas je ohola
Ili mi možda nešto poručuje izokola?
Još stojim u radnoj sobi Viktora Igoa,
Gledam kako se topi poput eskimskog igloa.
Taština u korzetu ispija brendi natašte,
Klimam glavom dok zvoca poput nečije tašte.
Između prošlog i budućeg žiću je tijesno,
U ispred i iza sklanja se lijevo-desno.
Nije mi do rasprave o Putinu i Rasputinu,
Rađe bih spustio ruku na oblu žensku butinu.
Na nišanu raspuća uzleti i nizvrgnuća
Sad su klizeći paravani iz japanskih kuća.
Pod humkom sjedinjen sa sjenom i imenom
Da li to uzdiše za Himeninim himenom
El Sid dok se prevrće u svom mezaru
Ili što prepusti cezarovo cezaru?
U svakom zbog je Bog. Griju i grlicu i grle
Spiralne ruke galaksije što same sebe grle.
DUH NEOPJEVANOG DIVANSKOG PJESNIKA
Ne marim što danas ne mare za moje kitice:
Pijanci glasaju za ljubitelje butelje
A djeca se klanjaju pristalicama nutele,
Nije ista hrana za matice i radilice.
Kao što goluždravo pile kukavice
Iz gnijezda tuđeg izbacuje druga jaja
Da pokaže gazdarici ko je glavni baja,
Ne dijeleći ni s kim buduće zdravice,
Tako ni u stihokukavca nema pravice.
Presađujem ti srce Feridudina Atara
Stoljećima uzgajano u prsima buraka;
Purpurna zvijezda iz njegove radionice
Sijala je samo Jednome sred mraka,
Ne zarad mog, tvog, ni njihovog hatara.
Tri pjesme
OBALOM KULINA BANA
Tvoja ratna kruna od bodljikave žice
Služila mi je kao radio antena,
Poklopac klavira bješe zamka za ptice
I prosvirane “noći od bijelog satena”;
A to što je ostalo od onog Sarajeva
Mapa je izgubljenih roditeljskih rajeva.
Tamo gdje sam vidio Velikog medvjeda
Sad su razdrndana zaprežna Kola,
Herino mlijeko od Heraklovog ujeda
Kumova je slama u štali kraj vola.
A to što ostade od Kulina i Zmajeva
Slijepa je mapa izgubljenih rajeva.
Sjenka sam onog negdašnjeg mladića
Koga sada vidim s novog sprata čistilišta,
Miljacka drobi uštap u bezbroj komadića
Dok gore se sami ko kumir sred svetilišta.
A to što me tišti, dok mislim na Berđajeva,
Mapa je iznajmljenih pradjedovskih rajeva.
Zubarskim kliještima sam čupao iz sebe
Zloćudni gen Samaela neandartalca,
Sad ga puštam da kandžama iznutra grebe,
Bez njega bih bio kao pčela bez žalca.
A to što me grebe, na kraju krajeva,
Greben je sa mape praotačkih rajeva.
IZ ZELENE FOTELJE
Imam vrtoglavicu od sunčevog ringišpila:
Godine premeću karte starog i novog špila
Kad ukrste se orbite Marsa i Venere
Od Zemljinog kan-kana se zvijeri unezvijere.
Stihovi izbljuvani iz bolesne džigerice
Ne prate melodiju s onogrobne matrice,
Tamo gdje ‘tamna tvar’ svijetli poput negativa
Ko Indrina mreža razapeta bez stativa.
U otkucajima zidnog sata poznajem znamenja
Klatna što se njiše između smrti i rođenja.
Breza u dvorištu zgrade mi postade mladenka,
Jedno smo drugim ovijeni ko zavojnica DNK.
Od kakvog to alkohola danas je ohola
Ili mi možda nešto poručuje izokola?
Još stojim u radnoj sobi Viktora Igoa,
Gledam kako se topi poput eskimskog igloa.
Taština u korzetu ispija brendi natašte,
Klimam glavom dok zvoca poput nečije tašte.
Između prošlog i budućeg žiću je tijesno,
U ispred i iza sklanja se lijevo-desno.
Nije mi do rasprave o Putinu i Rasputinu,
Rađe bih spustio ruku na oblu žensku butinu.
Na nišanu raspuća uzleti i nizvrgnuća
Sad su klizeći paravani iz japanskih kuća.
Pod humkom sjedinjen sa sjenom i imenom
Da li to uzdiše za Himeninim himenom
El Sid dok se prevrće u svom mezaru
Ili što prepusti cezarovo cezaru?
U svakom zbog je Bog. Griju i grlicu i grle
Spiralne ruke galaksije što same sebe grle.
DUH NEOPJEVANOG DIVANSKOG PJESNIKA
Ne marim što danas ne mare za moje kitice:
Pijanci glasaju za ljubitelje butelje
A djeca se klanjaju pristalicama nutele,
Nije ista hrana za matice i radilice.
Kao što goluždravo pile kukavice
Iz gnijezda tuđeg izbacuje druga jaja
Da pokaže gazdarici ko je glavni baja,
Ne dijeleći ni s kim buduće zdravice,
Tako ni u stihokukavca nema pravice.
Presađujem ti srce Feridudina Atara
Stoljećima uzgajano u prsima buraka;
Purpurna zvijezda iz njegove radionice
Sijala je samo Jednome sred mraka,
Ne zarad mog, tvog, ni njihovog hatara.