Tri kratke priče Pierrea Menarda

“(…) tako Salomon izriče svoju izreku
Da je sva novost tek zaborav.”

Francis Bacon, Ogledi LVIII

 

1.

A  TO JE TREBALO OSTATI

 

Franz je pred smrt prestao govoriti. Komunicirao je još samo ceduljicama.
Sve je to Maks Brod spalio, papir po papirić:
“Korak ima koru”
“Grbljar portretira sokola, u olovci”
“Dobro je da te zaborave, da im šećeš po sjećanju a da ne znaju.”

Sve je spalio:
“I da su na pokopu oca pucketale vlažne svijeće.”

 

2.

VIŠE GRADOVA

 

Kad su crnorukci Obrenoviće pobili, nijedno zvono nije zvonilo.
Za Dragom i Aleksandrom.
Nijedno.
Ni klepetalo monaško.
Tišina nakon usječene sise i izgorene kose.
Tišina nakon rasporene utrobe, kao nad Crvenkapičinim vukom.

U njoj dvoglav mlad bijel orao
Ne zna koju bi jetru prvo kljucao, niti kojim kljunom.

 

3.

ANDRIĆGRAD

 

Palo puno kiše.
Nabujali potok odnio nišane s mezarja.

Zorom hodža u gumenim čizmama,
Bjeloglav u magli, raskoračen hoda po mezarju i doziva po imenu.

I jedan se odazvao
Što je pred poplavu bio pri dnu brda
Odazvao se –
Kao da je s mezarom otišao uzvodno.

Darko Cvijetić 24. 10. 2018.