Baba je motala cigare od svježe sjeckanih zlatastih listova i spavala sa napola ispušenom u ustima. Pitam: zašto baba spava sa cigarom u ustima. – Probudi se noću, kažu, pripali, povuče koji dim i ponovo usni.
Umrla je u devedeset i nekoj.
Moj amidža je pio najmanje litar vina na dan.
Pitam: amidža, zašto piješ toliko alkohola? – Bog s tobom dijete, kaže iskreno začuđen, ja u životu nisam alkohola probo.
Volio je popit, šaptali su u njegovoj pogrebnoj povorci.
Tvoji su, govorio je pjesnik srednjovjekovlja, potomci katara
izbjeglih pred papinim progonom.
Mislim, nigdje se nisu mogli tako dobro skriti kao na toj lunarnoj visoravni do koje nije vodio nijedan put.
Zamolit ću, kad pođem, da me zakopaju u tu svetu zemlju vina i duhana pa, kad već nisam živjela tu, vječno počivam u njoj.
Sveta zemlja vina i duhana
Moji su stari
živjeli od
vina i
duhana.
Baba je motala cigare od svježe
sjeckanih zlatastih listova i spavala sa napola
ispušenom u ustima. Pitam: zašto baba
spava sa cigarom u ustima. – Probudi se
noću, kažu, pripali, povuče koji
dim i ponovo
usni.
Umrla je
u
devedeset i
nekoj.
Moj amidža je pio
najmanje litar
vina na
dan.
Pitam: amidža, zašto piješ toliko
alkohola?
– Bog s tobom dijete, kaže
iskreno začuđen, ja u
životu nisam
alkohola
probo.
Volio je popit, šaptali su u
njegovoj
pogrebnoj
povorci.
Tvoji su, govorio je pjesnik
srednjovjekovlja, potomci katara
izbjeglih pred papinim
progonom.
Mislim, nigdje se nisu
mogli tako dobro
skriti kao na toj lunarnoj
visoravni do koje
nije vodio
nijedan
put.
Zamolit ću, kad
pođem, da me zakopaju
u tu svetu zemlju vina i
duhana pa, kad već nisam
živjela tu, vječno
počivam
u njoj.