Sveta zemlja vina i duhana

Moji su stari
živjeli od
vina i
duhana.

Baba je motala cigare od svježe
sjeckanih zlatastih listova  i spavala sa napola
ispušenom u ustima. Pitam: zašto baba
spava sa cigarom u ustima. – Probudi se
noću, kažu, pripali, povuče koji
dim i ponovo
usni.

Umrla je
u
devedeset i
nekoj.

Moj amidža je pio
najmanje litar
vina na
dan.

Pitam: amidža, zašto piješ toliko
alkohola?
– Bog s tobom dijete,  kaže
iskreno začuđen,  ja u
životu nisam
alkohola
probo.

Volio je popit, šaptali su u
njegovoj
pogrebnoj
povorci.

Tvoji su, govorio je pjesnik
srednjovjekovlja, potomci katara

izbjeglih pred papinim
progonom.

Mislim, nigdje se nisu
mogli tako dobro
skriti kao na toj lunarnoj
visoravni do koje
nije vodio
nijedan
put.

Zamolit ću, kad
pođem, da me zakopaju
u tu svetu zemlju vina i
duhana pa, kad  već nisam
živjela tu,  vječno
počivam
u njoj.

Vera Arapović 18. 10. 2019.