Svaka naša crkva ima ženu, blijedu, pognutu i u godinama, često u vječnoj crnini, koja ranim jutrom dolazi da pomete i obriše, da poredi. To je njezin posao s Bogom, time plaća neki svoj davni, neispovjeđeni grijeh, koji nikome ne bi bio težak osim njoj.
U dane epidemije, kada su bila zabranjena sva velika okupljanja, slavila se sveta misa i crkva je bila puna ljudi. Molitva što je usrdnija, to okluzivi i afrikati jače prskaju naokolo, a na dahu samoglasnika virusi jedre, kao na lakom lebiću ljetnom. Birajući između dvije nevidljivosti, Boga i virusa, puk je povjerovao u Boga.
Blijeda i pognuta, i već prilično stara, žena se zarazila čisteći crkvu.
A zatim je zarazila i sve svoje ukućane, koji na misu nisu stigli.
A onda se naokolo raširio glas, pun gnjeva i straha, da su upravo oni, ljudi iz te kuće, donijeli bolest u mjesto.
I ljudi su, u strahu za svoje bližnje, za djecu i starce, a zapravo u strahu samo za sebe, mržnjom krenuli na kužnu kuću.
I kako su, jedno za drugim, obolijevali oni koji su bili u crkvi na misi, škropljeni okluzivima i afrikatima svete mise, na vlažnom dahu suglasnika, tako je rasla mržnja prema ženi koja im je po svome dogovoru s Bogom bez zemaljske plaće redila crkvu, i njihovim se virusom zarazila.
Bog je tako htio.
Tko svoj grijeh podnese, podnijet će i grijehe svijeta.
Sveta bolest
Svaka naša crkva ima ženu, blijedu, pognutu i u godinama, često u vječnoj crnini, koja ranim jutrom dolazi da pomete i obriše, da poredi. To je njezin posao s Bogom, time plaća neki svoj davni, neispovjeđeni grijeh, koji nikome ne bi bio težak osim njoj.
U dane epidemije, kada su bila zabranjena sva velika okupljanja, slavila se sveta misa i crkva je bila puna ljudi. Molitva što je usrdnija, to okluzivi i afrikati jače prskaju naokolo, a na dahu samoglasnika virusi jedre, kao na lakom lebiću ljetnom. Birajući između dvije nevidljivosti, Boga i virusa, puk je povjerovao u Boga.
Blijeda i pognuta, i već prilično stara, žena se zarazila čisteći crkvu.
A zatim je zarazila i sve svoje ukućane, koji na misu nisu stigli.
A onda se naokolo raširio glas, pun gnjeva i straha, da su upravo oni, ljudi iz te kuće, donijeli bolest u mjesto.
I ljudi su, u strahu za svoje bližnje, za djecu i starce, a zapravo u strahu samo za sebe, mržnjom krenuli na kužnu kuću.
I kako su, jedno za drugim, obolijevali oni koji su bili u crkvi na misi, škropljeni okluzivima i afrikatima svete mise, na vlažnom dahu suglasnika, tako je rasla mržnja prema ženi koja im je po svome dogovoru s Bogom bez zemaljske plaće redila crkvu, i njihovim se virusom zarazila.
Bog je tako htio.
Tko svoj grijeh podnese, podnijet će i grijehe svijeta.