Lipanj je 1971. Dragan je iz Moskve u Drvenik donio Super osmicu. Snima nas ispred kuće. Pet godina kasnije iz Sarajeva se vozimo u Zenicu. Dvostruko sam stariji dok se prvi put gledam na filmu, u zamračenoj sobi. Gledam sebe, a u sljedećem kadru Noneta, koji te 1976. više nije živ. Pa mi se učini da je zbilja filma nadređena zbilji zamračene sobe, i da je vrijeme filma stvarnije od vremena iz kojeg gledam film. To osjećam, ali ne znam reći. Četrdeset i koju godinu zatim, jedini sam živ među mrtvima koji su 1976. gledali film, i jedini živ među mrtvima prikazanim u tom filmu. Kada bih sad mogao vidjeti taj film, nestalo bi razlike između mene i njih. Mrtvi su živi, a živi su mrtvi. Na filmu.
Super osmica
Lipanj je 1971. Dragan je iz Moskve u Drvenik donio Super osmicu. Snima nas ispred kuće. Pet godina kasnije iz Sarajeva se vozimo u Zenicu. Dvostruko sam stariji dok se prvi put gledam na filmu, u zamračenoj sobi. Gledam sebe, a u sljedećem kadru Noneta, koji te 1976. više nije živ. Pa mi se učini da je zbilja filma nadređena zbilji zamračene sobe, i da je vrijeme filma stvarnije od vremena iz kojeg gledam film. To osjećam, ali ne znam reći. Četrdeset i koju godinu zatim, jedini sam živ među mrtvima koji su 1976. gledali film, i jedini živ među mrtvima prikazanim u tom filmu. Kada bih sad mogao vidjeti taj film, nestalo bi razlike između mene i njih. Mrtvi su živi, a živi su mrtvi. Na filmu.