Joseph Schlessinger pročelnik je Odjela za farmakologiju Sveučilišta Yale, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača raka i jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika današnjice.
***
U vrijeme između dva svjetska rata, živjela je u Slatini i prilično brojna židovska zajednica. Živio je ovdje primjerice Imre Šlezinger, trgovac rođen 1905., čija prva supruga i kćerka su završile u Auschwitzu. Zatvoren je u talijanskom logoru na Rabu, gdje je upoznao Bugojanku Rivku Bebu Atias, koja je prije toga bila udana i kojoj su u jednoj noći ustaše pobile obitelj. S njom je otišao u partizane, a krajem ožujka 1945. godine u Topuskom im se radio sin Joseph Šlezinger, kojeg je po rođenju majka zamotala u svilu britanskog vojnog padobrana.
Nakon rata obitelj se seli u Osijek, gdje im se 1947. radio još jedan sin, Josephov mlađi brat Darko. I baš kada je trebalo pokušati zaboraviti ratne strahote, obitelj je ponovno pogodila nevolja. Otac Imre nije gajio simpatije prema komunizmu, a kada se jednom priliko našalio na račun maršala Tita, odležao je nekoliko mjeseci u zatvoru. Ne znam je li to bio razlog, ali obitelj je 1948. emigrirala u Izrael, gdje je mladi Joseph, lik s početka ove crtice, odlučio život posvetiti znanosti.
U rujnu 2008. prilikom posjeta Republici Hrvatskoj posjetio je i Slatinu. Primljen je u Gradskoj upravi, gdje je pregledao krasopisom vođene matične knjige židovske zajednice, preuzeo Izvod iz matične knjige rođenih svoga oca, posjetio Gradski muzej, s nostalgijom obišao Draškovićev dvorac u blizini željezničkog kolodvora gdje mu je radio otac, te mjesto gdje se nekada nalazila sinagoga.
Na žalost, kao posljedica holokausta, danas u Slatini nema židovskih obitelji.
Što povezuje Yale i Slatinu?
Joseph Schlessinger pročelnik je Odjela za farmakologiju Sveučilišta Yale, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača raka i jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika današnjice.
***
U vrijeme između dva svjetska rata, živjela je u Slatini i prilično brojna židovska zajednica. Živio je ovdje primjerice Imre Šlezinger, trgovac rođen 1905., čija prva supruga i kćerka su završile u Auschwitzu. Zatvoren je u talijanskom logoru na Rabu, gdje je upoznao Bugojanku Rivku Bebu Atias, koja je prije toga bila udana i kojoj su u jednoj noći ustaše pobile obitelj. S njom je otišao u partizane, a krajem ožujka 1945. godine u Topuskom im se radio sin Joseph Šlezinger, kojeg je po rođenju majka zamotala u svilu britanskog vojnog padobrana.
Nakon rata obitelj se seli u Osijek, gdje im se 1947. radio još jedan sin, Josephov mlađi brat Darko. I baš kada je trebalo pokušati zaboraviti ratne strahote, obitelj je ponovno pogodila nevolja. Otac Imre nije gajio simpatije prema komunizmu, a kada se jednom priliko našalio na račun maršala Tita, odležao je nekoliko mjeseci u zatvoru. Ne znam je li to bio razlog, ali obitelj je 1948. emigrirala u Izrael, gdje je mladi Joseph, lik s početka ove crtice, odlučio život posvetiti znanosti.
U rujnu 2008. prilikom posjeta Republici Hrvatskoj posjetio je i Slatinu. Primljen je u Gradskoj upravi, gdje je pregledao krasopisom vođene matične knjige židovske zajednice, preuzeo Izvod iz matične knjige rođenih svoga oca, posjetio Gradski muzej, s nostalgijom obišao Draškovićev dvorac u blizini željezničkog kolodvora gdje mu je radio otac, te mjesto gdje se nekada nalazila sinagoga.
Na žalost, kao posljedica holokausta, danas u Slatini nema židovskih obitelji.