Srno moja

Svu noć si mi
u svilenoj odori
dušom jezdila.

Uspravno,
ko Nefertiti, neodoljiva
venama kolala.

Liječila uzdahe
svoje duše
snažnim mehlemom.

Sebe bodrim
svratićeš
u moga srca dubinu!

Da mi se
džana damari
tvojom ljepotom nahrane.

Da mi se
oko varljivo
na tvoju nježnost navikne.

A mog života
požuda
usana tvojih nasiti!