Potucali su se po raznim gradskim prostorima kao ničiji siročići, snalazaili su se i isprobavali sve moguće ambijente od kojih nijedan nije bio namijenjen onome što je svrha njihova postojanja – glazbi u najsavršenijim oblicima.
Govorim o agilnim mladim splitskim glazbenicima velikih talenata za koje su sto puta imali razloga posumnjati trebaju li uopće ikome u njihovom gradu, zemlji i vremenu. Mislim prije svega na dvije udruge s kojima sam najviše, a još uvijek, baš onako agremarsko-centralistički, nedovoljno upoznat. Jedna se zove MAG – Mladi akademski glazbenici. Druga je Piano Projekt Split. Organiziraju dva sjajna festivala: MAG festival komorne glazbe i Piano Loop Festival, uz cjelogodišnje aktivnosti, škole, majstorske tečajeve, radionice i natjecanja.
Klavir. Uz komornu glazbu još jedno čudo i proizvod naše zapadne civilizacije. U razvijenim i bogatim kulturnim središtima i zemljama klaviri su pomagalo i instrument koji se podrazumijeva. Kod nas baš i ne. Čak i u hrvatskoj metropoli, u Lisinskom, svaki novi nabavljeni Steinway spektakularno se predstavljao i proslavljao. I neka je, premda se daleko skuplji luksuzni automobili nabavljaju serijski i podrazumijevaju se pod debelim mesom političkih vrhovnika, koji će svi redom zaboravljeni, za razliku od majstora koji sviraju na tim malobrojnim vrhunskim koncertnim klavirima u Hrvatskoj.
Ima sigurno još vrijednih splitskih glazbenika s vrijednim inicijativama koje bi valjalo spomenuti i neka se, molim lijepo, svi osjećaju uključenima u ovu priču. A sve njih čitavo je vrijeme u potucanju slijedila i publika. Svi oni sada, od kraja prošle godine imaju svoj dom, obnovljeni Hrvatski dom koji je desetljećima stajao zapušten i neiskorišten. Lijepa secesijska zgrada izgrađena je prije 113 godina prema projektu splitskog arhitekta Kamila Tončića i prije godinu dana je zasjala u punom sjaju, izvornom izgledu i zelenkastoj boji, sa svim rekonstruiranim kićenim ukrasima u uličici koja nosi upravo Tončićevo ime, između Marmontove i Matošićeve. Jedino ne njoj, nego promatraču nedostaje dovoljno prostora za vizuru iz koje bi je lijepo čitavu sagledao. Ali, tamo se ionako odlazi zbog visina, dubina, širina i daljina koje se rastvaraju glazbenom maštom i umijećem. Tamo je ovog ljeta, prvi put u pravoj profesionalnoj koncertnoj dvorani, održan i Piano Loop Festival i MAG festival komorne glazbe. Sve je još mirisalo po novome kada sam došao slušati Kemala Gekića, pijanističkog virtuoza svjetske klase i karijere, a rođenog Splićanina koji se već godinama vraća u svoj rodni grad kao glavni umjetnički pokretač i magnet projekta uskovitlanog oko zvuka klavira. I on je bio posebno emotivan i uzbuđen što nakon svih tih godina upravo u svom rodnom gradu svira na novom koncertnom Steinwayu koji je, baš za Split, u Hamburg otišla vlastoručno, među ponuđenim glazbenim zvijerima, izabrati Martina Filjak. Sve su to običaji pravih koncertnih dvorana i sredina duge i bogate kulturne tradicije. Kao i to što je u novoj, nedavno započetoj, a prvoj regularnoj koncertnoj sezoni Hrvatskog doma Martina Filjak rezidentna umjetnica koja je osmislila vlastiti mali koncertni ciklus sa svojim iz Hrvatske i svijeta probranim gostima.
Na otvaranju sezone skladbe Brahmsa i Čajkovskog svirali su solisti Zadarskog komornog orkestra, okupljeni karizmom, upornošću i marljivošću maestra Ivana Repušića, koji je sretan i zadovoljan te večeri sjedio u publici. A na pozornici izvrsna ekipa predvođena Romanom Simovićem, prvom violinom Londonskog simfonijskog orkestra.
Ali, Hrvatski dom, otvoren svečanim inauguracijskim koncertom još u prosincu 2020. godine, nije čekao novu sezonu da bi napunio svoje prostore onim za što je obnovljen, glazbom. Odnosno, nije čekao njegov najprije privremeni ravnatelj ustanove u osnivanju, a potom vršitelj dužnosti ravnatelja Marin Kaporelo. Četveročlana ekipa s njim na čelu realizirala je već u prvih šest mjeseci 55 koncerata s tri tisuće posjetitelja u publici i s preko 16 tisuća “online” posjetitelja koji su gledali prijenose koncerata na YouTube kanalu i Facebook stranici Hrvatskog doma. Jer, korona je.
Sjajno uređeni prostori, a Hrvatski dom ima i manju dvoranu/salon koja nosi ime Jakova Gotovca, već su ovog ljeta bili okićeni fantastično maštovitim uokvirenim plakatima za minule koncerte, pravim malim remek-djelima grafičkog dizajna splitsko studija KAZINOTI&KOMENDA kojem je povjeren kompletan vizualni identitet, od samog loga Hrvatskog doma do dizajna svih tiskanih materijala koje čovjek s radošću nosi kući kao uspomenu i ukras.
A koliko je program pomno probran i po kakvim kriterijima neka samo kaže podatak da je Nagradu Ivo Tijardović, koja je smjesta ustanovljena za najbolji program ostvaren u sezoni, nastupom u toj nultoj sezoni Hrvatskog doma dobila Katarina Livljanić za izvedbu svoje genijalne glazbeno-monodramske vizije Marulićeve Judite.
Nova sezona još je bogatija, podijeljena u više tematskih ciklusa, od antologijske klasike, preko vrhunskog jazza, do baštinske glazbe, sve u produkciji Hrvatskog doma koji će uz to biti dom, utočište i pozornica i mnogim drugim priredbama drugih organizatora i umjetničkih udruga i u suradnji s drugim važnim splitskim umjetničkim i glazbeno-obrazovnim institucijama. Najkraće rečeno, a znam dobro o čemu pričam jer sam nekada bio kao kod kuće u slavnim bečkim hodnicima i Zlatnoj dvorani, čovjek se kad uđe u splitski Hrvatski dom osjeća kao u jednom pravom malom Musikvereinu. Ne bečkom, nego baš splitskom.
A sve ovo u prvom redu pišem zato što je Marin Kaporelo još uvijek “vd” i nikako da na dnevni red nove gradske vlasti dođe točka njegovog trajnog imenovanja. A i kad dođe, šušuri se po Splitu i njegovim glavnim novinama, nije baš sigurno da će ga i imenovati. Jer je, kažu, Oparin čovjek. A ja im samo želim reći: ne sprdajte se sa svojim gradom, samima sobom, kulturom i građanima, uključujući i one koji su još na početku 20. stoljeća sami skupljali novac da bi sebi izgradili Hrvatski dom. Nisam iz Splita pa ne znam što bi se još našlo, ali glazbenu kulturu mu poznajem dovoljno da kažem kako je Hrvatski dom, obnovljen kao prava koncertna dvorana, i Marin Kaporelo kao vrijedan i poduzetan ravnatelj najbolje što je gradonačelnik Opara ostavio svom gradu. Čuvajte to.
Splitska adresa klasične glazbe
Potucali su se po raznim gradskim prostorima kao ničiji siročići, snalazaili su se i isprobavali sve moguće ambijente od kojih nijedan nije bio namijenjen onome što je svrha njihova postojanja – glazbi u najsavršenijim oblicima.
Govorim o agilnim mladim splitskim glazbenicima velikih talenata za koje su sto puta imali razloga posumnjati trebaju li uopće ikome u njihovom gradu, zemlji i vremenu. Mislim prije svega na dvije udruge s kojima sam najviše, a još uvijek, baš onako agremarsko-centralistički, nedovoljno upoznat. Jedna se zove MAG – Mladi akademski glazbenici. Druga je Piano Projekt Split. Organiziraju dva sjajna festivala: MAG festival komorne glazbe i Piano Loop Festival, uz cjelogodišnje aktivnosti, škole, majstorske tečajeve, radionice i natjecanja.
Klavir. Uz komornu glazbu još jedno čudo i proizvod naše zapadne civilizacije. U razvijenim i bogatim kulturnim središtima i zemljama klaviri su pomagalo i instrument koji se podrazumijeva. Kod nas baš i ne. Čak i u hrvatskoj metropoli, u Lisinskom, svaki novi nabavljeni Steinway spektakularno se predstavljao i proslavljao. I neka je, premda se daleko skuplji luksuzni automobili nabavljaju serijski i podrazumijevaju se pod debelim mesom političkih vrhovnika, koji će svi redom zaboravljeni, za razliku od majstora koji sviraju na tim malobrojnim vrhunskim koncertnim klavirima u Hrvatskoj.
Ima sigurno još vrijednih splitskih glazbenika s vrijednim inicijativama koje bi valjalo spomenuti i neka se, molim lijepo, svi osjećaju uključenima u ovu priču. A sve njih čitavo je vrijeme u potucanju slijedila i publika. Svi oni sada, od kraja prošle godine imaju svoj dom, obnovljeni Hrvatski dom koji je desetljećima stajao zapušten i neiskorišten. Lijepa secesijska zgrada izgrađena je prije 113 godina prema projektu splitskog arhitekta Kamila Tončića i prije godinu dana je zasjala u punom sjaju, izvornom izgledu i zelenkastoj boji, sa svim rekonstruiranim kićenim ukrasima u uličici koja nosi upravo Tončićevo ime, između Marmontove i Matošićeve. Jedino ne njoj, nego promatraču nedostaje dovoljno prostora za vizuru iz koje bi je lijepo čitavu sagledao. Ali, tamo se ionako odlazi zbog visina, dubina, širina i daljina koje se rastvaraju glazbenom maštom i umijećem. Tamo je ovog ljeta, prvi put u pravoj profesionalnoj koncertnoj dvorani, održan i Piano Loop Festival i MAG festival komorne glazbe. Sve je još mirisalo po novome kada sam došao slušati Kemala Gekića, pijanističkog virtuoza svjetske klase i karijere, a rođenog Splićanina koji se već godinama vraća u svoj rodni grad kao glavni umjetnički pokretač i magnet projekta uskovitlanog oko zvuka klavira. I on je bio posebno emotivan i uzbuđen što nakon svih tih godina upravo u svom rodnom gradu svira na novom koncertnom Steinwayu koji je, baš za Split, u Hamburg otišla vlastoručno, među ponuđenim glazbenim zvijerima, izabrati Martina Filjak. Sve su to običaji pravih koncertnih dvorana i sredina duge i bogate kulturne tradicije. Kao i to što je u novoj, nedavno započetoj, a prvoj regularnoj koncertnoj sezoni Hrvatskog doma Martina Filjak rezidentna umjetnica koja je osmislila vlastiti mali koncertni ciklus sa svojim iz Hrvatske i svijeta probranim gostima.
Na otvaranju sezone skladbe Brahmsa i Čajkovskog svirali su solisti Zadarskog komornog orkestra, okupljeni karizmom, upornošću i marljivošću maestra Ivana Repušića, koji je sretan i zadovoljan te večeri sjedio u publici. A na pozornici izvrsna ekipa predvođena Romanom Simovićem, prvom violinom Londonskog simfonijskog orkestra.
Ali, Hrvatski dom, otvoren svečanim inauguracijskim koncertom još u prosincu 2020. godine, nije čekao novu sezonu da bi napunio svoje prostore onim za što je obnovljen, glazbom. Odnosno, nije čekao njegov najprije privremeni ravnatelj ustanove u osnivanju, a potom vršitelj dužnosti ravnatelja Marin Kaporelo. Četveročlana ekipa s njim na čelu realizirala je već u prvih šest mjeseci 55 koncerata s tri tisuće posjetitelja u publici i s preko 16 tisuća “online” posjetitelja koji su gledali prijenose koncerata na YouTube kanalu i Facebook stranici Hrvatskog doma. Jer, korona je.
Sjajno uređeni prostori, a Hrvatski dom ima i manju dvoranu/salon koja nosi ime Jakova Gotovca, već su ovog ljeta bili okićeni fantastično maštovitim uokvirenim plakatima za minule koncerte, pravim malim remek-djelima grafičkog dizajna splitsko studija KAZINOTI&KOMENDA kojem je povjeren kompletan vizualni identitet, od samog loga Hrvatskog doma do dizajna svih tiskanih materijala koje čovjek s radošću nosi kući kao uspomenu i ukras.
A koliko je program pomno probran i po kakvim kriterijima neka samo kaže podatak da je Nagradu Ivo Tijardović, koja je smjesta ustanovljena za najbolji program ostvaren u sezoni, nastupom u toj nultoj sezoni Hrvatskog doma dobila Katarina Livljanić za izvedbu svoje genijalne glazbeno-monodramske vizije Marulićeve Judite.
Nova sezona još je bogatija, podijeljena u više tematskih ciklusa, od antologijske klasike, preko vrhunskog jazza, do baštinske glazbe, sve u produkciji Hrvatskog doma koji će uz to biti dom, utočište i pozornica i mnogim drugim priredbama drugih organizatora i umjetničkih udruga i u suradnji s drugim važnim splitskim umjetničkim i glazbeno-obrazovnim institucijama. Najkraće rečeno, a znam dobro o čemu pričam jer sam nekada bio kao kod kuće u slavnim bečkim hodnicima i Zlatnoj dvorani, čovjek se kad uđe u splitski Hrvatski dom osjeća kao u jednom pravom malom Musikvereinu. Ne bečkom, nego baš splitskom.
A sve ovo u prvom redu pišem zato što je Marin Kaporelo još uvijek “vd” i nikako da na dnevni red nove gradske vlasti dođe točka njegovog trajnog imenovanja. A i kad dođe, šušuri se po Splitu i njegovim glavnim novinama, nije baš sigurno da će ga i imenovati. Jer je, kažu, Oparin čovjek. A ja im samo želim reći: ne sprdajte se sa svojim gradom, samima sobom, kulturom i građanima, uključujući i one koji su još na početku 20. stoljeća sami skupljali novac da bi sebi izgradili Hrvatski dom. Nisam iz Splita pa ne znam što bi se još našlo, ali glazbenu kulturu mu poznajem dovoljno da kažem kako je Hrvatski dom, obnovljen kao prava koncertna dvorana, i Marin Kaporelo kao vrijedan i poduzetan ravnatelj najbolje što je gradonačelnik Opara ostavio svom gradu. Čuvajte to.
Večernji list, 23. 10. 2021.