Istrčavali smo, starmali dječaci, iznoseći pred
strance narandže i bezube osmijehe kad god
bi se sa svojim lađama, kao karavan kamila,
ukazali na trbuhu mora. Uzimali su radije drago
kamenje pretvarajući u svojim kolonijama naše
maslinjake i pašnjake u površinske kopove.
Danas kad, izbjeglice, kucamo na njihova vrata
mrdne se zavjesa u prozoru ali niko ne otvara,
kao da nisu kod kuće.
Ne mogu da lažem: radujem se propasti svijeta!
Ili tačnije onim nezaboravnim minutama koje joj
prethode. Prije no što smo osjetili miris borovine s kopna i smrskali se o podvodnu hridinu, vrijeme
bijaše pogodno za plovidbu i naš je mali titanik
po imenu Meduza klizio ravno parajući pučinu
ko rajsferšluz. Dugo sam na sjenci mjeseca puzio
po crnoj vodi slijedeći i sudarajući se s kornjačama
što su izlazile te noći da u pijesku sahranjuju
svoju buduću djecu.
Svagdje pa i na ostrvu Lampedusa mnogo je onih
koji se više raduju mrtvim nego živima ali ne mogu
da griješim dušu: jedna mi je krezava curica pružila
jabuku tog jutra dok sam, mokar i promrzo, čekao
da sa ribarskih brodica istovare moju družinu. Iznosili su na ramenu duga i tanka tijela umotana
u lanene čaršafe ko kad se na bazaru iznose pred
dućane tepisi.
Splav Meduza
Istrčavali smo, starmali dječaci, iznoseći pred
strance narandže i bezube osmijehe kad god
bi se sa svojim lađama, kao karavan kamila,
ukazali na trbuhu mora. Uzimali su radije drago
kamenje pretvarajući u svojim kolonijama naše
maslinjake i pašnjake u površinske kopove.
Danas kad, izbjeglice, kucamo na njihova vrata
mrdne se zavjesa u prozoru ali niko ne otvara,
kao da nisu kod kuće.
Ne mogu da lažem: radujem se propasti svijeta!
Ili tačnije onim nezaboravnim minutama koje joj
prethode. Prije no što smo osjetili miris borovine
s kopna i smrskali se o podvodnu hridinu, vrijeme
bijaše pogodno za plovidbu i naš je mali titanik
po imenu Meduza klizio ravno parajući pučinu
ko rajsferšluz. Dugo sam na sjenci mjeseca puzio
po crnoj vodi slijedeći i sudarajući se s kornjačama
što su izlazile te noći da u pijesku sahranjuju
svoju buduću djecu.
Svagdje pa i na ostrvu Lampedusa mnogo je onih
koji se više raduju mrtvim nego živima ali ne mogu
da griješim dušu: jedna mi je krezava curica pružila
jabuku tog jutra dok sam, mokar i promrzo, čekao
da sa ribarskih brodica istovare moju družinu.
Iznosili su na ramenu duga i tanka tijela umotana
u lanene čaršafe ko kad se na bazaru iznose pred
dućane tepisi.