U vrijeme kada je Tito dopuštao odlazak svima na privremeni rad u europske zemlje, njegova mlađa sestra bila je ljubimica obitelji. Zaljubila se u momka iz susjednog zaseoka, svoju ljubav nije krila od svojih najbližnjih. Jednoga dana povjerila se majci da je u drugom stanju. Šokirana, majka je posavjetuje da to čim prije saopći i svome momku, ako se odmah vjenčaju, neće biti neki veliki grijeh. Poslušala je majku, i njezin momak odmah pristane na ženidbu, te majka navijesti ocu da će im kćer uskoro pred oltar. Velika radost u obitelji. Pripreme svadbe prihvate se i brat i starija sestra, koja je tih dana s mužem bila u roditeljskoj kući, doputovala s njim iz Sombora na kraći odmor.
Nakon nekoliko nedjelja, međutim, proširi se vijest da momak nije u Tramošnici, da je u nekom njemačkom gradu, kod rođaka koji je ondje radio, i da se neće vraćati. Dobio je ondje posao o kojem je sanjao mjesecima, neće često dolaziti u zavičaj.
Na pobačaj nisu smjele pomišljati ni trudnica ni njezina majka, vijest o trudnoći najteže je pogodila oca. Bio je častoljubiv, strog i prema sebi i prema drugima, vrlo krutih načela, veliki vjernik. Popustljiv jedino prema miljenici obitelji. Majka i brat pronalaze ga u štali između dviju krava na štriku privezanom za gredu potkrovlja gdje je čuvano sijeno, s omčom tek stavljenom na vrat. S mukom ga skidaju sa štrika i uvode u kuću. Otima im se na pragu, trčeći od njih zaustavlja se u vrtu iza kuće, u kukuruzištu. Vraća im se uplakan, jecajući, stalno je ponavljao:
– Što nam je ovo učinio taj deran? Ima li on srce? Pa, ona je naš anđeo.
Sve što se nakon toga dešavalo, pamte sve troje i njihova miljenica kao veliku dramu od koje su se oporavljali mjesecima. Cijela je obitelj bila uzdrmana izdajom neodgovornog mladića, bjegunca od svoje naivne djevojke. Na sreću, čim je vanbračni rođen, teret obiteljskog srama, počeo se polako topiti. Dječačić je svojim gugutanjem i osmjesima rapidno skupljao empatiju svih ukućana, pa i svog djeda u zadnji tren skinuta sa štrika. Kad ga je već prve godine odbila od sise, njegova se majka, kao i njezin nesuđeni muž, bjegunac i izdajnik, zaputila na rad u Njemačku. Baka je s bratovom ženom i sinovima preuzela svu daljnju brigu o unuku, krave su im svaki dan davale litre i litre dragocjenog mlijeka. Treće godine miljenica obitelji javlja da će uskoro ipak na vjenčanje: pronašla je na poslu rastavljenog Hercegovca čiji sin živi s majkom u nekom mjestu u blizini Neretve. Kupio kuću s velikim vrtom u Županji, treba je još malo dotjerati iznutra i izvana, u nju će se za stalno useliti čim se još malo oboje zakopite u Njemačkoj, on ima već dogovoren i posao u Županji. Otišao stariji brat kod mlađe sestre da upozna budućeg zeta, vratio se sa slikama i laskavim vijestima o njemu. Pričao im:
– Jest Hercegovac rastavljen, ali čovjek je skroz u redu. Jest da Hercegovac već ima odrasloga sina, ali što fali, brzo će ga stići i sin njegove nove žene. Djeca rastu kao iz vode, ovaj naš posebno, nije uopće na ćaću, kao da je na djeda. Dobro mlijeko, dobar sir, kokošaka i pilića puno dvorište, u svinjcu nekoliko svinja, što i ne bi! Hercegovcu Hercegovac u hrvatskim cestama već obećao stalni posao, a žena, eno joj vrt, nekʽ sadi, nekʽ okopava, nekʽ bere, plodna je slavonska zemlja. Puna Hercegovaca.
Poslao slike starijoj sestri i njezinom mužu u Sombor, gdje su oboje bili i te godine zaposleni kao sezonski radnici, bili i oni zadovoljni takvim iznenadnim rješenjem. Svatova nije bilo, crkveno vjenčanje je obavljeno u Tramošnici, useljenje u novu kuću u Županji koju je mladoženja davno kupio i otplatio, nakon dvije godine zajedničke štednje izvana i iznutra dotjerao i ispunio novim namještajem, proslavljeno je i ićem i pićem. O sramoti i poniženju koje je najmlađa sestra doživjela od svoje prve ljubavi nikada se od tada nije izgovorila niti jedna riječ. Ta gorka istina jest se uvijek šutke gutala u svim grlima osramoćene obitelji. Sve zaboravili i pakosni seljani, sve ih svojim smijehom ušutkao sin osramoćene majke, njime ih okrenuo protiv oca izdajnika. Pričalo se o njemu u mnogim kućama kao o velikom nečovjeku. Baki i djedu, međutim, kao da je i taj izdajnik i taj nečovjek najviše nedostajao, duboko su uzdisali oboje kad god im je unuk, kasnije, iz Županje dolazio u posjet i kad god su s njim ostajali sami.
Tako je bilo i s njegovom majkom uz novoga muža. Samo se spasitelj obitelji i tada smijao i radovao životu bez oca. I kad se budio u svom krevetcu, i kad je skakutao u svom dupku, i kad je zakocenjen počeo trčkarati ispred njih. Smijao se i gostima, tako ih je osvajao, tako ih je motivirao da šire njegovu životnu radost kako u Županji tako i u selu. Napokon, taj spasitelj obitelji smijehom je tako vremenom zauvijek preselio u zaborav i svog odbjeglog oca.
Spasitelj
U vrijeme kada je Tito dopuštao odlazak svima na privremeni rad u europske zemlje, njegova mlađa sestra bila je ljubimica obitelji. Zaljubila se u momka iz susjednog zaseoka, svoju ljubav nije krila od svojih najbližnjih. Jednoga dana povjerila se majci da je u drugom stanju. Šokirana, majka je posavjetuje da to čim prije saopći i svome momku, ako se odmah vjenčaju, neće biti neki veliki grijeh. Poslušala je majku, i njezin momak odmah pristane na ženidbu, te majka navijesti ocu da će im kćer uskoro pred oltar. Velika radost u obitelji. Pripreme svadbe prihvate se i brat i starija sestra, koja je tih dana s mužem bila u roditeljskoj kući, doputovala s njim iz Sombora na kraći odmor.
Nakon nekoliko nedjelja, međutim, proširi se vijest da momak nije u Tramošnici, da je u nekom njemačkom gradu, kod rođaka koji je ondje radio, i da se neće vraćati. Dobio je ondje posao o kojem je sanjao mjesecima, neće često dolaziti u zavičaj.
Na pobačaj nisu smjele pomišljati ni trudnica ni njezina majka, vijest o trudnoći najteže je pogodila oca. Bio je častoljubiv, strog i prema sebi i prema drugima, vrlo krutih načela, veliki vjernik. Popustljiv jedino prema miljenici obitelji. Majka i brat pronalaze ga u štali između dviju krava na štriku privezanom za gredu potkrovlja gdje je čuvano sijeno, s omčom tek stavljenom na vrat. S mukom ga skidaju sa štrika i uvode u kuću. Otima im se na pragu, trčeći od njih zaustavlja se u vrtu iza kuće, u kukuruzištu. Vraća im se uplakan, jecajući, stalno je ponavljao:
– Što nam je ovo učinio taj deran? Ima li on srce? Pa, ona je naš anđeo.
Sve što se nakon toga dešavalo, pamte sve troje i njihova miljenica kao veliku dramu od koje su se oporavljali mjesecima. Cijela je obitelj bila uzdrmana izdajom neodgovornog mladića, bjegunca od svoje naivne djevojke. Na sreću, čim je vanbračni rođen, teret obiteljskog srama, počeo se polako topiti. Dječačić je svojim gugutanjem i osmjesima rapidno skupljao empatiju svih ukućana, pa i svog djeda u zadnji tren skinuta sa štrika. Kad ga je već prve godine odbila od sise, njegova se majka, kao i njezin nesuđeni muž, bjegunac i izdajnik, zaputila na rad u Njemačku. Baka je s bratovom ženom i sinovima preuzela svu daljnju brigu o unuku, krave su im svaki dan davale litre i litre dragocjenog mlijeka. Treće godine miljenica obitelji javlja da će uskoro ipak na vjenčanje: pronašla je na poslu rastavljenog Hercegovca čiji sin živi s majkom u nekom mjestu u blizini Neretve. Kupio kuću s velikim vrtom u Županji, treba je još malo dotjerati iznutra i izvana, u nju će se za stalno useliti čim se još malo oboje zakopite u Njemačkoj, on ima već dogovoren i posao u Županji. Otišao stariji brat kod mlađe sestre da upozna budućeg zeta, vratio se sa slikama i laskavim vijestima o njemu. Pričao im:
– Jest Hercegovac rastavljen, ali čovjek je skroz u redu. Jest da Hercegovac već ima odrasloga sina, ali što fali, brzo će ga stići i sin njegove nove žene. Djeca rastu kao iz vode, ovaj naš posebno, nije uopće na ćaću, kao da je na djeda. Dobro mlijeko, dobar sir, kokošaka i pilića puno dvorište, u svinjcu nekoliko svinja, što i ne bi! Hercegovcu Hercegovac u hrvatskim cestama već obećao stalni posao, a žena, eno joj vrt, nekʽ sadi, nekʽ okopava, nekʽ bere, plodna je slavonska zemlja. Puna Hercegovaca.
Poslao slike starijoj sestri i njezinom mužu u Sombor, gdje su oboje bili i te godine zaposleni kao sezonski radnici, bili i oni zadovoljni takvim iznenadnim rješenjem. Svatova nije bilo, crkveno vjenčanje je obavljeno u Tramošnici, useljenje u novu kuću u Županji koju je mladoženja davno kupio i otplatio, nakon dvije godine zajedničke štednje izvana i iznutra dotjerao i ispunio novim namještajem, proslavljeno je i ićem i pićem. O sramoti i poniženju koje je najmlađa sestra doživjela od svoje prve ljubavi nikada se od tada nije izgovorila niti jedna riječ. Ta gorka istina jest se uvijek šutke gutala u svim grlima osramoćene obitelji. Sve zaboravili i pakosni seljani, sve ih svojim smijehom ušutkao sin osramoćene majke, njime ih okrenuo protiv oca izdajnika. Pričalo se o njemu u mnogim kućama kao o velikom nečovjeku. Baki i djedu, međutim, kao da je i taj izdajnik i taj nečovjek najviše nedostajao, duboko su uzdisali oboje kad god im je unuk, kasnije, iz Županje dolazio u posjet i kad god su s njim ostajali sami.
Tako je bilo i s njegovom majkom uz novoga muža. Samo se spasitelj obitelji i tada smijao i radovao životu bez oca. I kad se budio u svom krevetcu, i kad je skakutao u svom dupku, i kad je zakocenjen počeo trčkarati ispred njih. Smijao se i gostima, tako ih je osvajao, tako ih je motivirao da šire njegovu životnu radost kako u Županji tako i u selu. Napokon, taj spasitelj obitelji smijehom je tako vremenom zauvijek preselio u zaborav i svog odbjeglog oca.