Sonet za Rumija

Usred ljeta, kada cvatu zove,
Krštene u vodama Jordana,
Čini mi se da me svaka zove,
Svaka, bar trun, jeste mi Gordana.

I još stigla nije me ta kazna:
Nisam niska prekinute vrvce,
Već kutija, ne potpuno prazna,
Gdje još čujem zadnje palidrvce.

No po onom što ptice cirikću
Možda jednom stavoriti lik ću,
Ko u dječjoj igri, boga nova
Što liči na Dželaludinova.

Onog kom je sedamdest vjera
Zauvijek izistinska mjera.   

29. 5. 2019.