A zar baš toliko voliš ribu, draga,
blizu smo ribljeg restorana? Bože, dragi, kako je ne bih voljela.
Nema zdravije hrane od ribe.
I ja tako mislim, draga. Ali, prije našeg izlaska, čitam jutros u sobi u Jutarnjem kako su neki ribari u nekoj rijeci,
u nekoj zemlji,
ulovili soma teška 198 kilograma
i stara 70 godina.
Bože, dragi, zar baš toliko stara?
Toliko.
A ti meni o tome tek sada. I toliko teška? Toliko.
Da se od tako velike i stare ribe
najedu svi gladni
u ovom malom primorskom gradu,
gdje ljetujemo.
Da, baš svi. Ali, kad su soma otvorili, draga,
našli su u njemu ljudske kosti
i neko Hitlerovo odlikovanje.
O, moj Bože! Ljudske kosti?
I Hitlerovo odlikovanje?
Da. I jedno i drugo.
Pa, da čovjek u to i ne povjeruje, dragi.
Hoćemo li, onda,
na ribu, kako smo planirali,
sad smo već na korak do ribljeg restorana?
Bože, dragi! Pa šetnja nam je danas valjda
i zdravija i preča.
I ja tako mislim. A i čist je zrak. Sunce
svjetluca u vodi.
Da, zrak je ovdje stvarno čist. I voda. A tko zna
otkuda u restoranu i nabavljaju tu ribu, dragi.
Da, tko to zna, draga.
Ljudske kosti. I Hitlerovo odlikovanje, veliš.
Da, draga. Ljudske kosti i Hitlerovo odlikovanje.
I sedamdeset godina star,
198 kilograma težak som.
Baš toliko težak som, draga.
I zagađen. Ni nakon sedamdeset godina
nije se uspio osloboditi tog sramnog odlikovanja.
Nažalost, nije, draga. I nakon smrti tog soma
nastavilo je živjeti to odlikovanje.
Mrtav odlikovani, mrtav som,
živo samo odlikovanje.
Živ i Hitler, draga.
Som, ljudske kosti i Hitlerovo odlikovanje
A zar baš toliko voliš ribu, draga,
blizu smo ribljeg restorana?
Bože, dragi, kako je ne bih voljela.
Nema zdravije hrane od ribe.
I ja tako mislim, draga. Ali, prije našeg izlaska,
čitam jutros u sobi u Jutarnjem
kako su neki ribari u nekoj rijeci,
u nekoj zemlji,
ulovili soma teška 198 kilograma
i stara 70 godina.
Bože, dragi, zar baš toliko stara?
Toliko.
A ti meni o tome tek sada. I toliko teška?
Toliko.
Da se od tako velike i stare ribe
najedu svi gladni
u ovom malom primorskom gradu,
gdje ljetujemo.
Da, baš svi. Ali, kad su soma otvorili, draga,
našli su u njemu ljudske kosti
i neko Hitlerovo odlikovanje.
O, moj Bože! Ljudske kosti?
I Hitlerovo odlikovanje?
Da. I jedno i drugo.
Pa, da čovjek u to i ne povjeruje, dragi.
Hoćemo li, onda,
na ribu, kako smo planirali,
sad smo već na korak do ribljeg restorana?
Bože, dragi! Pa šetnja nam je danas valjda
i zdravija i preča.
I ja tako mislim. A i čist je zrak. Sunce
svjetluca u vodi.
Da, zrak je ovdje stvarno čist. I voda. A tko zna
otkuda u restoranu i nabavljaju tu ribu, dragi.
Da, tko to zna, draga.
Ljudske kosti. I Hitlerovo odlikovanje, veliš.
Da, draga. Ljudske kosti i Hitlerovo odlikovanje.
I sedamdeset godina star,
198 kilograma težak som.
Baš toliko težak som, draga.
I zagađen. Ni nakon sedamdeset godina
nije se uspio osloboditi tog sramnog odlikovanja.
Nažalost, nije, draga. I nakon smrti tog soma
nastavilo je živjeti to odlikovanje.
Mrtav odlikovani, mrtav som,
živo samo odlikovanje.
Živ i Hitler, draga.