Smokvin list

U snu pohodiš tropske šume one
Gdje smokva cvate u svako doba godine,
S grane što ko delta Nila ima račvast krak
Jednom si ubrao sunce i spustio se sumrak.

Ispod smokvinog lista prstolikog
Sad si mjesec lica odgriženog.
Ispod smokvinog lista rodi te djevica
Da više ne zamijeniš istinskog oca.
Glava će ti opet s grane da izraste
Jer svaka je voćka samoj sebi dijete.
S grane će ti snova da izraste glava
Jer plod pupast je ime svoga stabla.
Kada kišne kapi luk duge razviju
Zmija vidi osmu odmetnutu boju.
Skrivenim cvijetom raskrivena golotinja
Životić odjenut u kože životinja.
Čelo-vijek (na)sl(ij)edi minulu minutu –
S drveta vječnosti vječnost otkinutu.
Od trepeta groma il munje sijeva
Smokva ko Zekkum gori i ne dogorijeva.

I kao što električna struja pali sijalicu,
Štednjak, frižider, kompjuter, grijalicu –
Tako i Ruh struji u krošnji, oblaku, travi
(i kad smokva raste tako što drugo drvo davi),
Kroz dušnik i vratnu žilu kucavicu.

Asmir Kujović 08. 05. 2013.