Svakom drugom, vijest da su mladoj ukrajinskoj glazbenici Mariyi Lomakovoj na Hvaru ukradene viola i violina, bila bi tek crtica iz crne kronike na koju se – u zemlji u kojoj se kradu cijele tvornice, hoteli i državne robne rezerve – ne obraća pažnja: napuštajući kuću u kojoj je ljetovala, sudionica prošlogodišnjeg ukrajinskog Super Talent Showa svoje je vrijedne instrumente neoprezno ostavila pred vratima, odakle ih je otuđio nepoznati ljubitelj gudačkih glazbala, policija je izvršila uviđaj, protiv nepoznatog počinitelja podignuta je kaznena prijava, istraga je u toku, bla bla, kako već ide.
Svakom drugom, rekoh, ta bi vijest bila tek malo leglo slova koje služi za popunjavanje prostora između reklama, ali ne i Željku Kerumu. Njegovo iskusno oko jedva je primjetno zaiskrilo, i odmah je pozvao svoga watsona Juru Šundova da mu donese onaj registrator.
– Onaj? – užasnuto je odgovorio Jure. – Nije valjda…
– Aha – kratko je odgovorio Kerum. – Viola i violina, opet. Jučer, u Hvaru.
Iz podebljeg registratora Željko je izvadio izrezane novinske tekstove, pažljivo ih poredao po stolu i zapalio lulu.
Prošle godine, za vrijeme dodjele diskografske nagrade Porin Classic u šibenkom Narodnom kazalištu – piše u članku iz Slobodne Dalmacije – glazbeniku Kruni Vidoviću ukradena je violina, a Jeleni Jordan i vrijedna viola Pietro Gallinotti iz 1949., zajedno s Pfretschner gudalom. Nekoliko mjeseci kasnije, u istom je gradu nepoznati počinitelj kamenom razbio staklo na vratima trgovine muzičkim instrumentima u Ulici kralja Tomislava i ukrao tri činele.
Malo kasnije i malo zapadnije, virovitička Udruga za mesopusne običaje prijavila je crikveničkoj policiji da im je nepoznati lopov ukrao jedan veći bubanj, doboš i dvije trube. Nešto južnije, u Dubrovniku, čitao je naglas Kerum, “nepoznati je počinitelj provalio u stan u ulici Đure Bagljevića u Dubrovniku, kojeg koristi 76-godišnjak iz Vela Luke, te tom prilikom ukrao nekoliko vrijednih instrumenata, uključujući i kontrabas, pričinivši vlasniku štetu u iznosu od oko 16 tisuća kuna”.
Otpuhnuo je dim. Za oko mu je tada, sasvim na kraju stola, zapela požutjela novinska kritika premijere Donizettijeve opere Lucia de Lammermoor u splitskom HNK-u: “Dolenčićev redateljski zapis nije tek puko razglabanje redateljske koncepcije. Jedna se vrlo logična intervencija nalazi odmah na početku predstave. Naime, s njezina je kraja ‘ukraden’ odlomak u kojemu Edgardo pred vlastitu smrt govori o svojoj nesretnoj ljubavi prema Luciji… I priča počinje ispočetka.”
Podigao je pogled od kojega se Juri Šundovu zaledila krv u žilama.
– Jel tebi, Jure, jasno šta se ovdi događa?
– Ne misliš valjda…? – gledao ga je pomoćnik prestravljeno.
– Ne mislin, nega znan – presjekao ga je Kerum. – Zovi mi odma načelnika Policijske uprave.
– Ukradeni bubnjevi, činele i trube, u Dubrovniku ukraden bas, u Hvaru i Šibeniku ukradene violine i viole, u Splitu ukraden odlomak iz opere – nabrajao je Kerum uskoro Ivici Tolušiću, načelniku Policijske uprave splitsko-dalmatinske. – Ivice, jel tebi jasno šta se ovdi događa?
– Ne misliš valjda…? – prestravljeno je u telefon promucao načelnik policije.
– Ne mislin, nega znan – presjekao ga je Kerum. – Ivice, neko u Dalmaciji pravi Simfonijski orkestar!
Slučaj Lucije de Lammermoor
Svakom drugom, vijest da su mladoj ukrajinskoj glazbenici Mariyi Lomakovoj na Hvaru ukradene viola i violina, bila bi tek crtica iz crne kronike na koju se – u zemlji u kojoj se kradu cijele tvornice, hoteli i državne robne rezerve – ne obraća pažnja: napuštajući kuću u kojoj je ljetovala, sudionica prošlogodišnjeg ukrajinskog Super Talent Showa svoje je vrijedne instrumente neoprezno ostavila pred vratima, odakle ih je otuđio nepoznati ljubitelj gudačkih glazbala, policija je izvršila uviđaj, protiv nepoznatog počinitelja podignuta je kaznena prijava, istraga je u toku, bla bla, kako već ide.
Svakom drugom, rekoh, ta bi vijest bila tek malo leglo slova koje služi za popunjavanje prostora između reklama, ali ne i Željku Kerumu. Njegovo iskusno oko jedva je primjetno zaiskrilo, i odmah je pozvao svoga watsona Juru Šundova da mu donese onaj registrator.
– Onaj? – užasnuto je odgovorio Jure. – Nije valjda…
– Aha – kratko je odgovorio Kerum. – Viola i violina, opet. Jučer, u Hvaru.
Iz podebljeg registratora Željko je izvadio izrezane novinske tekstove, pažljivo ih poredao po stolu i zapalio lulu.
Prošle godine, za vrijeme dodjele diskografske nagrade Porin Classic u šibenkom Narodnom kazalištu – piše u članku iz Slobodne Dalmacije – glazbeniku Kruni Vidoviću ukradena je violina, a Jeleni Jordan i vrijedna viola Pietro Gallinotti iz 1949., zajedno s Pfretschner gudalom. Nekoliko mjeseci kasnije, u istom je gradu nepoznati počinitelj kamenom razbio staklo na vratima trgovine muzičkim instrumentima u Ulici kralja Tomislava i ukrao tri činele.
Malo kasnije i malo zapadnije, virovitička Udruga za mesopusne običaje prijavila je crikveničkoj policiji da im je nepoznati lopov ukrao jedan veći bubanj, doboš i dvije trube. Nešto južnije, u Dubrovniku, čitao je naglas Kerum, “nepoznati je počinitelj provalio u stan u ulici Đure Bagljevića u Dubrovniku, kojeg koristi 76-godišnjak iz Vela Luke, te tom prilikom ukrao nekoliko vrijednih instrumenata, uključujući i kontrabas, pričinivši vlasniku štetu u iznosu od oko 16 tisuća kuna”.
Otpuhnuo je dim. Za oko mu je tada, sasvim na kraju stola, zapela požutjela novinska kritika premijere Donizettijeve opere Lucia de Lammermoor u splitskom HNK-u: “Dolenčićev redateljski zapis nije tek puko razglabanje redateljske koncepcije. Jedna se vrlo logična intervencija nalazi odmah na početku predstave. Naime, s njezina je kraja ‘ukraden’ odlomak u kojemu Edgardo pred vlastitu smrt govori o svojoj nesretnoj ljubavi prema Luciji… I priča počinje ispočetka.”
Podigao je pogled od kojega se Juri Šundovu zaledila krv u žilama.
– Jel tebi, Jure, jasno šta se ovdi događa?
– Ne misliš valjda…? – gledao ga je pomoćnik prestravljeno.
– Ne mislin, nega znan – presjekao ga je Kerum. – Zovi mi odma načelnika Policijske uprave.
– Ukradeni bubnjevi, činele i trube, u Dubrovniku ukraden bas, u Hvaru i Šibeniku ukradene violine i viole, u Splitu ukraden odlomak iz opere – nabrajao je Kerum uskoro Ivici Tolušiću, načelniku Policijske uprave splitsko-dalmatinske. – Ivice, jel tebi jasno šta se ovdi događa?
– Ne misliš valjda…? – prestravljeno je u telefon promucao načelnik policije.
– Ne mislin, nega znan – presjekao ga je Kerum. – Ivice, neko u Dalmaciji pravi Simfonijski orkestar!