Imam jednog poznanika koji mi, kad se sretnemo, skoro uvijek govori kako mrzi život. I baš zato, kaže, osjeća se slobodnim. Slušam ga kako mi se ispovijeda:
“Vidim li stablo – posjeći ću ga.”
“Vidim li cvijet – otkinut ću ga.”
“Vidim li psa – šutnut ću ga.”
“Vidim li njušku koja mi se ne sviđa – odalamit ću je.”
Zatim, osjećajući potrebu da objasni tu svoju surovost:
“Takva je, po svemu sudeći, moja ljudska priroda, a iz nje proizlazi i moja ljudska sloboda.”
A onda, sjetivši se vrhunskog autoriteta, onog za kojega neki tvrde da je “svenazočan”:
“Doduše, ima nekih što kažu da za sva naša djela postoji i sudac koga zovu Bogom. Postojao, ne postojao – opsovat ću ga.
“Njima za inat.”
“Tko mi šta može? Nitko.”
Naposljetku, pošto napravi stanku, on pridoda, još uvijek ljutitim glasom:
Sloboda
Imam jednog poznanika koji mi, kad se sretnemo, skoro uvijek govori kako mrzi život. I baš zato, kaže, osjeća se slobodnim. Slušam ga kako mi se ispovijeda:
“Vidim li stablo – posjeći ću ga.”
“Vidim li cvijet – otkinut ću ga.”
“Vidim li psa – šutnut ću ga.”
“Vidim li njušku koja mi se ne sviđa – odalamit ću je.”
Zatim, osjećajući potrebu da objasni tu svoju surovost:
“Takva je, po svemu sudeći, moja ljudska priroda, a iz nje proizlazi i moja ljudska sloboda.”
A onda, sjetivši se vrhunskog autoriteta, onog za kojega neki tvrde da je “svenazočan”:
“Doduše, ima nekih što kažu da za sva naša djela postoji i sudac koga zovu Bogom. Postojao, ne postojao – opsovat ću ga.
“Njima za inat.”
“Tko mi šta može? Nitko.”
Naposljetku, pošto napravi stanku, on pridoda, još uvijek ljutitim glasom:
“Osim one protuhe, mog šefa.”