– jednom je izgorjela jedna velika biblioteka. na stotine knjiga koje gore posmatrao je jedan dječak. taj dječak je kasnije postao pisac koji nije objavio ni jednu knjigu, koji ni jednu knjigu nije ni napisao. smislio ih je i ispjevao na stotine. stihove je stvarao na jezicima koji više ne postoje, na kojima se ,,ja gledam u rijeku” i ,,rijeka gleda u mene” kaže na isti način. u tim jezicima, sve što dodirneš te dodiruje, sve što pjevaš – pjeva tebe. svaki je govornik tih jezika bio ogledalo i odraz.
– u tom su piscu svakodnevno gorjele, izgarale njegove knjige.
2.
crna dirka
– ako si svirač u metrou onda sviraš muziku koja se kreće brzinom od ko-zna-koliko kilometara na sat.
– onda se krećeš previše brzo da bi bio tijelo, samo si muzika.
3.
bijela dirka
– kada se desila paljba, na konzervatorijumu je ranjeno tačno devetnaest instrumenata: violine, klaviri, gitare i jedna posve stara harfa. mrtvih nije bilo. preko puta konzervatorijuma, skriveni u skloništu, neki su se ljudi zagrijali paleći knjigu s imenom ,,roman o čajkovskom.” mrtvih ni ranjenih među ljudima nije bilo. samo je pisac romana, nekada davno, izvršio samoubistvo.
– jedan je takav orkestar svirao u jednom kafeu. orkestar ranjenih instrumenata. svakoga petka u dva, svirali su čajkovskog. u jednom kutku kafea, stalno je gorjela vatra.
4.
crna dirka
– iz brzog voza možeš vidjeti kako voz prozorima lomi svijet oko nas.
– potrebno je slomiti svijet da bi od parčića izgradio novi.
5.
bijela dirka
– došli su u uniformama i tražili da predamo zabranjene stvari. došli su s vriscima, vriske su ostavili za sobom. dolazili su svakoga dana i tražili da predamo zabranjene stvari. zabranjenih ni skrivenih stvari nije bilo. jedino su mene skrivali u ormaru, mene i jednu lutku. otac je radio danonoćno da bi kupio zabranjene stvari, da ne bi više dolazili, da vrisaka ne bi više bilo. zabranjene stvari su bile skupe. onda su odveli oca i odnijeli zabranjene stvari, a vrisci su ostali, u ormaru, u zidovima, ispod drvenog poda.
– ni kuće tamo više nema a vrisci su još u njoj.
6.
bijela dirka
– došli su u lažnim uniformama i izveli neke ljude iz voza. postoje ljudi u vozovima sa stotinama, hiljadama, milionima nepotrošenih kilometara pruge ispred njih. to su bili takvi ljudi. došli su u lažnim uniformama, raspitali se za imena i odveli neke ljude iz voza.
– roman o tome trebalo je da napiše jedan pisac koji je umro nekoliko mjeseci nakon svog rođenja. zločincima je trebalo da presudi njegov brat blizanac, sudija koji je umro nekoliko dana prije svog brata.
7.
crna dirka
– jednom sam na tankoj štikli žene vidio čitav grad, stotine ulica i hiljade očiju koje gledaju u nju.
– jednom si bio dva oka, od svih tih očiju.
8.
bijela dirka
– njegov je rođak bio veoma religiozan. kleo se da je sreo ljude koji su bili toliko bezgrešni da su još mirisali na glinu od koje su stvoreni. vjerovao je da postoji svetac zaštitnik onih koji posmatraju. vjerovao je da postoji svetac zaštitnik onih koji ne šute. da svi ubijeni gledaju u nas iz stranica koje pokušavamo da ispišemo. da nam se smiješe. da sve znaju.
– jedan je vođa pogubio jednog takvog bezgrešnog čovjeka. od tada su svi ljudi u tom mjestu vajari i poklanjaju figurice od gline slučajnim prolaznicima.
9.
bijela dirka
– jedan je slikar vjerovao da se iznova rađa svaki put kad naslika sliku. u jednom od svojih rađanja sreo je vladara koji je svoju biblioteku nosio svuda sa sobom: na kamilama, na brodovima, sluge su je nosile na štitovima. vladar nikada nije osvojio ni jednu bitku. na povratku neuspješne vojske kući jedna je knjig ispala iz karavana. pronašao je jedan siromašni dječak koji nije znao slova.
– slika dječaka koji čita najpoznatije je djelo slikara koje mu je donijelo svjetsku slavu. u njegovoj zemlji podigli su mu spomenik u obliku čovjeka koji nosi knjige na štitu.
10.
crna dirka
– ima ljudi koji nauče da budu dom tom životu koji je njihov.
– i ne grade puteve na nekom tlu koje ne postoji.
11.
bijela dirka
– jedna je žena bila jedina koja je govorila jedan jezik. posljednja na svijetu. njen je narod vjerovao da je praznina važnija od punoće i da je praznina uvijek početak. na svom je jeziku pričala priče svake noći pored vatre.
– posljednja priča koju je ispričala bila je o čovjeku koji je pobijelio tamnu kožu.
12.
bijela dirka
– bio je filozof, pijanista, student hidronautike s planom da postane kapetan broda, kandidat za porno glumca, radnik na plantaži. svake četiri godine u nekoj knjizi pronađe novog sebe i poželi da razbije svijet. ja sam ga upoznala dok je bio pijanista. onda je pročitao božanstvenu komediju. razbio je klavir i ostavio za sobom osamdeset osam svjetova u osamdeset osam dirki.
– postoji tačno trideset šest melodija koje zvuče kao da ih je on komponovao i tačno pedeset dvije priče koje zvuče kao da ih je on napisao.
Sjenke za piano
1.
bijela dirka
– jednom je izgorjela jedna velika biblioteka. na stotine knjiga koje gore posmatrao je jedan dječak. taj dječak je kasnije postao pisac koji nije objavio ni jednu knjigu, koji ni jednu knjigu nije ni napisao. smislio ih je i ispjevao na stotine. stihove je stvarao na jezicima koji više ne postoje, na kojima se ,,ja gledam u rijeku” i ,,rijeka gleda u mene” kaže na isti način. u tim jezicima, sve što dodirneš te dodiruje, sve što pjevaš – pjeva tebe. svaki je govornik tih jezika bio ogledalo i odraz.
– u tom su piscu svakodnevno gorjele, izgarale njegove knjige.
2.
crna dirka
– ako si svirač u metrou onda sviraš muziku koja se kreće brzinom od ko-zna-koliko kilometara na sat.
– onda se krećeš previše brzo da bi bio tijelo, samo si muzika.
3.
bijela dirka
– kada se desila paljba, na konzervatorijumu je ranjeno tačno devetnaest instrumenata: violine, klaviri, gitare i jedna posve stara harfa. mrtvih nije bilo. preko puta konzervatorijuma, skriveni u skloništu, neki su se ljudi zagrijali paleći knjigu s imenom ,,roman o čajkovskom.” mrtvih ni ranjenih među ljudima nije bilo. samo je pisac romana, nekada davno, izvršio samoubistvo.
– jedan je takav orkestar svirao u jednom kafeu. orkestar ranjenih instrumenata. svakoga petka u dva, svirali su čajkovskog. u jednom kutku kafea, stalno je gorjela vatra.
4.
crna dirka
– iz brzog voza možeš vidjeti kako voz prozorima lomi svijet oko nas.
– potrebno je slomiti svijet da bi od parčića izgradio novi.
5.
bijela dirka
– došli su u uniformama i tražili da predamo zabranjene stvari. došli su s vriscima, vriske su ostavili za sobom. dolazili su svakoga dana i tražili da predamo zabranjene stvari. zabranjenih ni skrivenih stvari nije bilo. jedino su mene skrivali u ormaru, mene i jednu lutku. otac je radio danonoćno da bi kupio zabranjene stvari, da ne bi više dolazili, da vrisaka ne bi više bilo. zabranjene stvari su bile skupe. onda su odveli oca i odnijeli zabranjene stvari, a vrisci su ostali, u ormaru, u zidovima, ispod drvenog poda.
– ni kuće tamo više nema a vrisci su još u njoj.
6.
bijela dirka
– došli su u lažnim uniformama i izveli neke ljude iz voza. postoje ljudi u vozovima sa stotinama, hiljadama, milionima nepotrošenih kilometara pruge ispred njih. to su bili takvi ljudi. došli su u lažnim uniformama, raspitali se za imena i odveli neke ljude iz voza.
– roman o tome trebalo je da napiše jedan pisac koji je umro nekoliko mjeseci nakon svog rođenja. zločincima je trebalo da presudi njegov brat blizanac, sudija koji je umro nekoliko dana prije svog brata.
7.
crna dirka
– jednom sam na tankoj štikli žene vidio čitav grad, stotine ulica i hiljade očiju koje gledaju u nju.
– jednom si bio dva oka, od svih tih očiju.
8.
bijela dirka
– njegov je rođak bio veoma religiozan. kleo se da je sreo ljude koji su bili toliko bezgrešni da su još mirisali na glinu od koje su stvoreni. vjerovao je da postoji svetac zaštitnik onih koji posmatraju. vjerovao je da postoji svetac zaštitnik onih koji ne šute. da svi ubijeni gledaju u nas iz stranica koje pokušavamo da ispišemo. da nam se smiješe. da sve znaju.
– jedan je vođa pogubio jednog takvog bezgrešnog čovjeka. od tada su svi ljudi u tom mjestu vajari i poklanjaju figurice od gline slučajnim prolaznicima.
9.
bijela dirka
– jedan je slikar vjerovao da se iznova rađa svaki put kad naslika sliku. u jednom od svojih rađanja sreo je vladara koji je svoju biblioteku nosio svuda sa sobom: na kamilama, na brodovima, sluge su je nosile na štitovima. vladar nikada nije osvojio ni jednu bitku. na povratku neuspješne vojske kući jedna je knjig ispala iz karavana. pronašao je jedan siromašni dječak koji nije znao slova.
– slika dječaka koji čita najpoznatije je djelo slikara koje mu je donijelo svjetsku slavu. u njegovoj zemlji podigli su mu spomenik u obliku čovjeka koji nosi knjige na štitu.
10.
crna dirka
– ima ljudi koji nauče da budu dom tom životu koji je njihov.
– i ne grade puteve na nekom tlu koje ne postoji.
11.
bijela dirka
– jedna je žena bila jedina koja je govorila jedan jezik. posljednja na svijetu. njen je narod vjerovao da je praznina važnija od punoće i da je praznina uvijek početak. na svom je jeziku pričala priče svake noći pored vatre.
– posljednja priča koju je ispričala bila je o čovjeku koji je pobijelio tamnu kožu.
12.
bijela dirka
– bio je filozof, pijanista, student hidronautike s planom da postane kapetan broda, kandidat za porno glumca, radnik na plantaži. svake četiri godine u nekoj knjizi pronađe novog sebe i poželi da razbije svijet. ja sam ga upoznala dok je bio pijanista. onda je pročitao božanstvenu komediju. razbio je klavir i ostavio za sobom osamdeset osam svjetova u osamdeset osam dirki.
– postoji tačno trideset šest melodija koje zvuče kao da ih je on komponovao i tačno pedeset dvije priče koje zvuče kao da ih je on napisao.